Page 187 - Kuran
P. 187

* 56. "Ne"- reče - "Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih
               stvorio, i ja ću vam to dokazati.

                   * 57. Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!" -
                   * 58. I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu
               obratili.
                   * 59. "Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je
               nasilnik?"
                   * 60. "Čuli smo jednog momka kako im huli"- rekoše -"ime mu je
               Ibrahim."
                   * 61. "Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče."
                   * 62. "Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše.
                   * 63. "To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti - reče
               on.
                   * 64. I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
                   * 65. Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"
                   * 66. "Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu
               ni korisititi niti od vas kakvu štetu otkloniti?" - upita on.
                   * 67. "Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se
               ne opametite?" -
                   * 68. "Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!"- povikaše.

                   * 69. "O vatro," - rekosmo Mi - "postani hladna, i spas Ibrahimu!"
                   * 70. I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo
                   * 71. i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
                   * 72. i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo
               dobrim,
                   * 73. i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i
               objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju
               udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.
                   * 74. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici
               njegovi odvratne stvari činili, izbavismo - to, uistinu, bijaše narod razvratan i
               zao
                   * 75. i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih.
                   * 76. I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad
               njegovu od jada velikog spasismo
                   * 77. i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo.
               To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.



                                             182
   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192