Page 269 - Kuran
P. 269

* 21. A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida
               hrama prešli,

                   * 22. kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" - rekli su -
               "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po
               pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
                   * 23. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on
               mi reče: ’Daj ti nju meni!’ - i u prepirci me pobijedi."
                   * 24. "Učinio ti je, doista, krivo! - reče Davud - "time što je tražio da tvoju
               ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine
               jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri
               da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli,
               pade licem na tle i pokaja se.*
                   * 25. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno
               prebivalište ga čeka.
                   * 26. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi
               ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta;
               one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što
               su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
                   * 27. Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako
               misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
                   * 28. Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji
               prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone
               isto kao i s grješnicima?
                   * 29. Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima
               njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
                   * 30. Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se
               kajao!
                   * 31. Kad su jedne večeri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na
               tri noge stajali, a četvrtom jedva zemlju doticali,
                   * 32. on reče: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem
               ljubav prema blagu!" - i oni se izgubiše iz vida.
                   * 33. "Vratite mi ih!" - i on ih poče gladiti po nogama i vratovima.
                   * 34. Mi smo Sulejmana u iskušenje doveli i njegovo bolesno tijelo na
               prijestolju zadržali, ali je poslije ozdravio.
                   * 35. "Gospodaru moj," - rekao je - "oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko,
               osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!"
                   * 36. I Mi smo dali da mu služe: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj
               blago puhao onamo kuda je on htio -
                   * 37. i šejtani, sve graditelji i gnjurci,
                   * 38. i drugi u bukagije okovani.


                                             264
   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274