Page 92 - Kuran

* 126. Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg
povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da
izdržimo i učini da kao vjernici umremo!”
* 127. A glavešine naroda faraonova rekoše: "Zar ćeš ostaviti Musaa i
narod njegov da nered u zemlji Pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?" -
On reče: "Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u
životu; mi, uistinu, vladamo njima."

* 128. Musa reče narodu svome: "Molite Allaha da vam pomogne i budite
strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova
Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali."
* 129. "Zlostavljani smo" - rekoše oni - "prije nego što si nam došao, a i
nakon što si nam došao!" A Musa reče: "Gospodar vaš će neprijatelja vašeg
uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati.
* 130. I Mi smo faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da
bi se opametili.
* 131. I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: "Ovo smo zaslužili", a kad bi
ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi
pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije
znala!
* 132. I govorili su: "Kakav god dokaz da nam doneseš da nas njime
opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!"
* 133. Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i
krv - sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili.
* 134. I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: "O Musa, moli se, u naše
ime, Gospodaru svome - onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš
nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati."
* 135. I pošto bismo ih nevolje oslobodili - do vremena do kojeg im je bilo
određeno da je podnose, oni bi, odjednom, obećanje prekršili.
* 136. Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša
poricali i prema njima ravnodušni bili,
* 137. a potlačenom narodu dadosmo u naslijeđe istočne i zapadne krajeve
zemlje koju smo blagoslovili, i lijepo obećanje Gospodara tvoga sinovima
Israilovim bilo je ispunjeno - zato što su trpjeli, a sa zemljom sravnismo ono
što su faraon i narod njegov sagradili i ono što su podigli.
* 138. I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na
narod koji se klanjao kumirima svojim. "O Musa," - rekoše - "napravi i ti
nama boga kao što i oni imaju bogove!" - "Vi ste, uistinu, narod koji nema
pameti!" - reče on.

* 139. "Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im
biti ono što rade.

87