Page 70 - Odiseja
P. 70
Homer: Odiseja
Prije gòtova budeš, jer nêćeš dugo djevòvat,
Kad te već sada prose boljári feački odsvud
35 U polju feačkome, gdje ì tī sama se rodi.
Ujutru pred zoru još zamòli dičnoga oca,
Neka ti pripravi kola i mazge, pa da povezeš
Pojase, što ih imadeš, i plašte, sagove sjajne.
A mnogo ljepše je tebi povèsti se negoli pješke
4
40 Ići, jer perila su daleko od grada vrlo.«
Tako izrèkāvši riječ Atena sjajnòokā ode
Zatim na Olimp, gdje vele da vjekuju, kraljuju bozi
(Olimpa vjetri ne tresu, olúje ne kvase njega,
Niti zapada snijeg; vedrina stere se širom,
45 Òblāka nêmā na njèmu, bijèlē se bȉjelē zrȁke,
5
Svedni na Olimpu se vesele blaženi bozi).
Na nj se sjajnòokā vrati napútīv Nausikaju djevu.
6
Brzo osvane Zora ljepòtronā, djevojku ona
Od sna Nausìkaju zbudi krasnòhāljku, koja se odmah
50 Začudi snu i k ròditeljima u kuću pođe,
Ocu i majci da iskaže san; u domu ih nađe.
S dvorkinjama je svojim kod ognja sjedila mati
Porfirne sučući niti, a s ocem se nađe kod vrata;
On je pošao baš u vijeće med knezove dične,
55 Kuda su njega bili Feáčani ponosni zvali.
4. 32. dan. Nausikaja i Odisej. 56—327.
A. Na perilu i loptanje. Odisej se budi. 48—126.
Stade uz dragoga oca Nausìkaja ì reknē njemu:
»Ne bi l' mi, dragi tato, naredio kola zapregnut,
Visoka kola s dobrim kotačima, da ja u r'jeku
Odjeću pođem prati skupocjenu, prljavu veće?
60 Ta i tebi je dika da haljine čiste imadeš
Na svome tijelu onda, kad v'jećaš s prvacima v'jeće;
U kući svojoj jošte petoricu imaš sinova,
Dva su ti oženjena, a trojica mladošću cvatu,
Oni ti svagda hoće da u kolo idu u skòro
65 Opranu čistu od'jelu, a meni je na brizi sve to.«
Tako mu reče, jer bješe je stid pred ocem spomenut
Udaju cvjetnu, al' otac razumje i ovo joj reče:
»Ja ne ukraćujem tebi ni mazge nì drugō, kćerko;
Odlazi, već će ti sluge zapregnuti vìsokā kola
70 S dobrim točkovima i s košarom visokom ozgo.«
4
40. Perila su u to doba bila korita izdubena u zemlji, obzidana kamenom i udešena za pranje rublja i odje-
će; obično su se nalazila na obali rijeke.
5
42—46. Ti se stihovi smatraju potonjom interpolacijom, ali su ih zbog njihove ljepote rado oponašali stari
pjesnici.
6 48. »ljepòtronā« — epitet se ne odnosi upravo na prijestolje, nego na sjedište na kolima boginje Zore.
70