Page 340 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 340
Vladimir Pištalo
U toku rata, država je sprečila sudsku odluku o pronalazaču radija.
Usamljeni klavirista svirao je u ogromnoj sali. Praćen budističkim
osmehom glavnog kelnera, tiho je napustio blistavi hotel u kome je pro-
veo dvadeset godina. Svaka nova faza života predstavljala je izgon iz raja.
Bistri potok je tekao preko klavijature dok je poslednji put gurao vrata na
okretanje „Valdorf Astorije”, mrmljajući:
- Uvek smo početnici u ovom životu!
Gledao je stvari kao da ne može da se seti šta su. Zazijavao je u tuđe
prozore, u tuđe živote, sa bezazlenim izrazom koji je dolazeća starost
učinila zazornim. Hranio se svetlom, kao noćni leptir. Ceo svet mu je bio
kao osvetljen izlog koji je naš ledeni usamljenik sad gledao izvana. Naj-
čudnije je bilo što je taj izlog osvetlio on sam.
- Ha ha
- Ha ha ha
- Haha Haha!
Smejao se svet.
346