Page 106 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 106

ustvrditi: ako osoba nije doista svjesna i prosvijetljena, ne može
               biti pravi, autentični terapeut.
               Samo Buddha bi mogao biti pravi terapeut  jer on nije imao
               nikakvih   zaostalih   problema.   On   je   mogao   zaroniti   u   tuđe
               probleme i stopiti se s pacijentom. Zapravo, za njega pacijent
               opće nije ni bio pacijent. To je razlika u odnosu koji postoji
               između pacijenta i njegova terapeuta i odnosa koji postoji između
               učenika i učitelja. Učenik nije pacijent, učenik je drago biće,
               voljeno.
               Učitelj nije samo promatrač, on postaje sudionik. Oni su izgubili
               svoje odvojene entitete, postali su jedno i ta jednost im pomaže.
               Zagrljaj je samo gesta jednosti - čak i ta gesta pomaže. I zato
               imate   pravo.   Vi   pitate;   "Zašto   je   zagrljaj   tako   nevjerojatno
               djelotvorno terapeutsko sredstvo?" A ono jest djelotvorno, a samo
               je gesta. Ako je istinita, a ne samo gesta, već je i vaše srce u tom
               zagrljaju   -   zagrljaj   može   postati   čudotvorno   sredstvo,   može
               postati čudo, može transformirati cijelu situaciju u jednom času.
               Nekoliko stvari treba razumjeti. Jedna stvar je ova: ideja da dijete
               umire,   a   čovjek   postaje   adolescent,   tada   adolescent   umre,   a
               čovjek postaje mladić. Tada i mladić urare i on postaje čovjek
               srednjih godina. I tako dalje. Ta ideja je pogrešna. Dijete nikad ne
               umire. Dijete je ondje, ono je uvijek ondje, prekriveno drugim
               iskustvima, ogrnuto adolescencijom, mladošću, srednjom dobi i
               tada starošću - ali dijete je uvijek ondje.
               Mi smo poput crvenog luka, sloj na sloju, ali ako gulite luk,
               uskoro ćete pronaći svježije slojeve u njemu. Idete li dublje, naći
               ćete sve više svježih slojeva. Isto je i s čovjekom: uđete li duboko
               u njega, uvijek ćete pronaći prostodušno dijete, a dodirnuti to
               prostodušno dijete - to je terapija.
               Zagrljaj nam daje neposredan kontakt s djetetom. Ako nekoga
               zagrlite toplo i s ljubavlju, ako to nije samo impotentan pokret,
               već značajna, važna, istinska gesta, ako vaše srce teče kroz njega,
               vi odmah dolazite u dodir s djetetom, s prostodušnim djetetom. A
               prostodušno dijete čak i na trenutak takvog suočavanja osjeća
               strašnu   razliku   jer   ono   dijete   je   uvijek   zdravo   i   cjelovito,
               nepodmitljivo. Stigli ste do najdublje srži neke osobe kamo nije
               nikad stigla pokvarenost, stigli ste do djevičanske srži, a dovoljno
                                             105
   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111