Page 165 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 165

Treba li prosvjetljenje posebno mjesto, posebno vrijeme da se
       dogodi?
         Svako mjesto je posebno, jer je preplavljeno Bogom. Nijedno
       mjesto   nije   obično.   Prosvjetljenje   se   može   dogoditi   u   vašoj
       kupaonici. Ono se ne boji vaše kupaonice i može se dogoditi
       svuda. Ne morate ići na sveta mjesta, nema takvih mjesta. Cijelo
       postojanje je sveto. Ne morate odlaziti u Benares, Jeruzalem ili
       Kaabu   - to je ludost. Sva su mjesta ispunjena Bogom. Svaka
       točka je nešto posebno. A o kojem posebnom vremenu vi pričate?
       Postoji   li   vremensko   razdoblje   ili   neka   naročita   klima   za
       prosvjetljenost?  Prosvjetljenost se zapravo ne događa. Kad bi se
       događala, tada bi možda bilo više moguće da se dogodi na nekom
       posebnom tlu, u   nekoj određenoj klimi, na nekom   mjestu ili
       nekoga  posebnog dana. Ali  prosvjetljenost nije događaj.
       Prosvjetljenost je jednostavno spoznaja  - spoznaja da ste uvijek
       bili prosvijetljeni, da to nikad niste izgubili ni na čas, samo ste
       zaspali. Zato se susrećete s čudnim satori iskustvima zen učitelja.
       Netko   prolazi   trgom   i   čuje   kako   netko   recitira   dijamantne
       aforizme  - Diamond Sutra.
       Kad čuje jedan stih, postaje prosvijetljen. Kako je to moguće?
       Samo kad začuje jedan stih iz toga djela, kad čuje da je već
       prosvijetljen   od   samog   početka!   Da,   to   se   događa,   jer
       prosvjetljenost je vaša priroda, vaša prava priroda. To nije nešto
       izvanjsko. Cvijet već cvate, samo što ga vi ne vidite. Jer vi
       gledate na neko drugo mjesto, ne gledate u sebe.
       To se može dogoditi... katkad se događa da učitelj udari učenika i
       iznenada   -   učiteljev   štap   na   njegovoj   glavi   i   nešto   pukne   -
       razmišljanje   se  zaustavi.   Iznenada   on  to  prepozna,   dolazi   do
       svijesti. Bilo što se dogodi... priča se da je učenik tiho sjedio
       meditirajući, meditirajući mjesecima, godinama. Tada je došao
       učitelj, došao je s ciglom u ruci i počeo je trljati tu ciglu pred
       učenikom koji je sjedio u pozi Buddhe. A učenik je postao vrlo
       vješt u sjedenju satima poput kipa, nije se uopće micao. A sada
       ovaj učitelj struže s ciglom po kamenu i naravno, učenik mora da
       je osjetio veliki nemir. Mora da su mu zubi utrnuli - netko brusi
       ciglu upravo ispred njega, i to nitko drugi nego njegov učitelj! On

                                     164
   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170