Page 178 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 178
meditacijom, ako uživate u njoj, ako ništa ne dobivate, ako je ona
lijepa sama po sebi. Meditacija zbog meditacije... tada ona
postaje vječna. I tada se ego ne može javiti. Ako nemate želja, vi
se ne možete prenijeti mislima u budućnost, ako nemate želja, vi
ne možete početi očekivati nešto, ako nemate želja, nikad nećete
biti razočarani. Kad ste bez želja, vrijeme doista nestaje. Vi se
krećete od jednog trenutka vječnosti do drugog trenutka
vječnosti. Nema postupnog slijeda... i tada nećete nikad pitati
zašto se ne događa ništa posebnog.
Što se mene tiče, ja još nisam spoznao tajnu. I sama igra je tajna,
biti vječan, bez želja, to je tajna. A biti običan je cilj, ako mi
dopustite da upotrijebim tu riječ. Cilj je biti običan. Ako možete
biti obični, vi ste oslobođeni. Tada za vas nema saîsare, nema
svijeta. Cijeli ovaj svijet je borba za posebnost. Neki to
pokušavaju postići u politici, neki u ekonomiji, neki i u religiji.
Ali čežnja ostaje ista. (54)
Knjiga tajni, Svezak 2, Poglavlje 26
Što je prostodušnost? Zahtijeva li prostodušnost da se živi
jednostavnim životom?
Prostodušnost je stanje svijesti bez misli. To je drugo ime za
stanje uma bez misli. To je sama srž prosvjetljenosti. Vi se
usklađujete s krajnjim zakonom stvari, prestajete se boriti,
počinjete ploviti sa stvarima. Lukavi um se bori jer ego raste
borbom, a lukavi um može postojati samo oko ega. Oni mogu biti
samo zajedno, oni su nerazdvojni. Ako ego nestane, nestane i
lukavog uma, a ono što ostane je prostodušnost. Ako se borite sa
životom, ako idete protiv struje, ako niste prirodni i spontani, ako
živite u prošlosti, a ne u sadašnjosti, vi niste prostodušni.
Živjeti prema prošlosti znači živjeti neodgovorno. To je život
reakcije. Vi ne vidite situaciju, vi jednostavno i dalje ponavljate
vaša stara objašnjenja - a problemi su novi svakog dana, svakog
časa. Život se mijenja, ali um ostaje statičan. U tome je cijeli
problem - da um ostaje statički mehanizam, dok je život
neprestano strujanje. Zato ne može biti nikakva zajedništva
između života i uma.
177