Page 23 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu

je jezik zadivljenosti. Misterija je nestala iz njega. On ima sva
objašnjenja, ali tajanstvenost više ne postoji. Zato je izgubio
smisao za poeziju i ples, smisao za sve što je vrijedno, za sve što
daje životu značaj i važnost, za sve što daje okus životu.
Drugi ja je daleko vredniji. Zbog toga sam protiv svećenika, jer
oni prianjaju uz prvi ja, onaj najpovršniji. Okrenite se k svom
drugom ja. No ni taj drugi ja nije kraj - tu Freud zaostaje. A tu i
humanistička filozofija zaostaje. Ona ide malo dublje od Freuda,
ali još ne dovoljno duboko da pronađe treće ja.
Postoji i treće ja, to ste pravi vi, duhovni aspekt koji je iznad
prvoga i drugoga ja. Transcendentno ja, prosvjetljenost. To je
nedjeljiva čista Svijest. Vaše prvo ja je dakle društveno, drugo je
prirodno, a treće božansko. I zapamtite, ne tvrdim da prvo nije
korisno. Ako treće ja postoji, tada se prvo može prekrasno
iskoristiti. Ako treće postoji, drugo se mora vrlo lijepo iskoristiti.
Ali samo onda ako treće ja postoji. Ako centar dobro funkcionira,
i periferija je u redu. Ali bez centra, sama obodnica je jedna vrsta
smrti. To se dogodilo čovjeku. Zato na Zapadu tako mnogo
mislitelja misli da život nema smisla. Ali to nije tako. To je samo
zato jer ste vi izgubili dodir sa svojim izvorom iz kojega nastaje
misao.
To je kao da drvo izgubi dodir s vlastitim korijenom. Tada nema
cvijeća, a lišće počne otpadati. Lišće padne, a novo ne nikne.
Sokovi prestaju protjecati, više ne postoji životna snaga. Drvo
umire, ono postaje mrtvo. I drvo će možda početi filozofirati, ono
može postati egzistencijalist, poput J. P. Sartra ili nekoga drugog.
I počne govoriti da u životu nema cvijeća. Da život nema cvijeća
ni mirisa, da nema više ni ptica. I drvo može početi govoriti da je
uvijek tako bilo, a naši su preci bili samo u zabludi kad su mislili
da su cvjetovi. Oni su to samo zamišljali. Uvijek je bilo tako,
proljeće nikad nije ni došlo. Ljudi su samo fantazirali. Ti
prosvijetljeni ljudi jednostavno su zamišljali, fantazirali su da
cvijeće cvjeta i da postoji velika radost, da ptice lete, a Sunce sja.
Ali ničega nema, sve je tama, sve je slučajnost, ništa nema
smisla." Drvo bi to moglo reći.
A prava stvar nije u tomu da ništa nema smisla, da više nema
cvijeća, da cvijeće ne postoji, a miris je samo fantazija, već je
22