Page 178 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 178
Anthony de Mello – Buđenje svijesti
ih uporno podsjećam da su sigurno barem nekada
imali trenutke kada su zaboravili da nisu voljeni i
kada su zapravo bili sretni.
Neka se žena, na primjer, potpuno udubi u neki
film. Gleda komediju, umire od smijeha i u tom
blagoslovljenom trenutku zaboravlja podsjetiti
samu sebe da je baš nitko ne voli. Ona je sretna.
Onda izađe iz kina i prijateljica s kojom je gledala
film ode sa svojim dečkom, a ona ostaje sama. Sada
je ponovno u svojim mislima: »Sve moje prijateljice
imaju dečke, a ja sam sama. Tako sam nesretna.
Mene nitko ne voli!«
U Indiji, mnogi siromasi uspijevaju nabaviti
tranzistor, što je za naše prilike pravi luksuz. »Svi
imaju tranzistor,« čujete, »samo gaja nemam; tako
sam nesretan.« Dok nije bilo tranzistora, nitko nije
ni znao da im nedostaje i bili su sretni. Tako je i s
vama. Dok vam nisu rekli kako ne možete biti
sretni ako vas netko ne voli, bili ste savršeno sretni.
Možete biti sretni bez toga da vas netko voli;
možete biti sretni iako nikome niste privlačni.