Page 251 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 251

Anthony de Mello – Buđenje svijesti

   ne  mogu  vam  posvetiti  nijedno  drugo  vrijeme.«
   Pristao je. Kako sam ga poznavao od ranije, imao
   sam čudan osjećaj da nešto nije u redu. Kada mi se
   to dogodi, obično to provjerim s osobom o kojoj se
   radi. Tako sam i njega pitao: »Imam neki osjećaj da
   nešto  skrivaš  od  mene.«  Uznemirio  se  i  rekao:
   »Kako  to  mislite  -  skrivam?  Zar  mislite  da  bih
   krenuo na tako dalek put i čekao da me primite da
   bih vam nešto tajio?« »Znaš, imao sam taj osjećaj,
   pa sam htio provjeriti s tobom.« Šetali smo pokraj
   jezera i on me zamolio da sjednemo na niski zidić
   uz rub jezera. Nakon nekog vremena, rekao je: »U
   pravu  ste.  Ipak  vam  nešto  skrivam.«  I  zatim  je
   briznuo  u  plač.  »Reći  ću  vam  nešto  što  nikome
   nisam ispričao otkako sam postao svećenik. Znate,
   moj je  otac  umro  dok  sam još  bio mali  i  moja  je
   majka  postala  sluškinja.  Čistila  je  zahode  i
   kupaonice, radila je i po šesnaest sati na dan kako
   bi nas mogla uzdržavati. Toliko sam se toga sramio
   da  sam  to  godinama  skrivao  i  sve  to  vrijeme
   nagomilavao bijes, a podsvijest je nastojala osvetiti
   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256