Page 94 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 94

Anthony de Mello – Buđenje svijesti

   Shvatio sam što znači biti sam, bez ramena na koje
   možeš osloniti glavu; pustiti druge na miru i sam
   biti slobodan, ne biti nikome posebno drag, a opet
   voljeti  sve  ljude  -  jer  takva  je  ljubav.  Ona  poput
   sunca šalje svoje zrake na dobre i loše, ona poput
   kiše jednako pada na svece i grješnike. Može li ruža
   reći  »podarit  ću  svoj  miris  samo  dobrim  ljudima
   koji me pomirišu, a uskratiti ga lošima«? Nadalje,
   može li svjetiljka reći »podarit ću svoje svjetlo samo
   dobrim  ljudima  u  ovoj  sobi,  a  oni  zli  će  ostati  u
   mraku«? Može li drvo reći »pružit ću svoju sjenu
   dobrim  ljudima  koji  potraže  odmor  pod  mojim
   krošnjama,  ali  ne  i  onima  drugima«?  To  su  sve
   prikazi prave ljubavi.
     Ljubav je sve vrijeme bila prisutna, licem u lice u
   svetim spisima, ali nikada se nismo usudili vidjeti
   je jer smo bili tako zaokupljeni onim što naša vrsta
   naziva ljubavlju - pjesmama i poezijom - ali to nije
   ljubav, to je upravo suprotno pravoj ljubavi. To je
   težnja, kontrola, posesivnost. To su manipulacija i
   strah, a ne ljubav. Učili su nas da sreću nalazimo u
   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99