Page 94 - Anthony de Mello - Buđenje svijesti
P. 94
Anthony de Mello – Buđenje svijesti
Shvatio sam što znači biti sam, bez ramena na koje
možeš osloniti glavu; pustiti druge na miru i sam
biti slobodan, ne biti nikome posebno drag, a opet
voljeti sve ljude - jer takva je ljubav. Ona poput
sunca šalje svoje zrake na dobre i loše, ona poput
kiše jednako pada na svece i grješnike. Može li ruža
reći »podarit ću svoj miris samo dobrim ljudima
koji me pomirišu, a uskratiti ga lošima«? Nadalje,
može li svjetiljka reći »podarit ću svoje svjetlo samo
dobrim ljudima u ovoj sobi, a oni zli će ostati u
mraku«? Može li drvo reći »pružit ću svoju sjenu
dobrim ljudima koji potraže odmor pod mojim
krošnjama, ali ne i onima drugima«? To su sve
prikazi prave ljubavi.
Ljubav je sve vrijeme bila prisutna, licem u lice u
svetim spisima, ali nikada se nismo usudili vidjeti
je jer smo bili tako zaokupljeni onim što naša vrsta
naziva ljubavlju - pjesmama i poezijom - ali to nije
ljubav, to je upravo suprotno pravoj ljubavi. To je
težnja, kontrola, posesivnost. To su manipulacija i
strah, a ne ljubav. Učili su nas da sreću nalazimo u