Page 144 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 144

POGLAVLJE XIV


                                                  (1)

                      Nakon  Prostora  i  Vremena,  treće  veliko  načelo  manifestacije  je
               Ravnoteža.
                      Svemir je uravnotežen kao zbir, sve do svojih najmanjih dijelova. Ali ne
               smije  se  pretpostaviti  da  to  znači  uniformnu,  stabilnu  ravnotežu  na  svakoj
               stepenici Kreacije. On je stabilan samo na početku. Tako su DO Kozmičke Oktave
               i Protokozmos jedno. Ali podudaranje između Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa
               tu prestaje. Ovo podudaranje - ili da budemo precizniji, ovo jedinstvo - osigurano
               je  prirodom  Trojstva  samog,  koje  je  jedno  i  nepodjeljivo.  Već  u  noti  SI,  koja
               odgovara Aghiokozmosu, tri istobitne sile, koje su do tad bile jedinstvo, postaju
               manifestirane kao razdvojene sile. One su to što će tvoriti prvu trijadu i izroditi
               prvi svijet o kome se pravilno može govoriti kao o rođenom. Ovaj fenomen je
               posebno  vrijedan  zapažanja  zbog  svoje  jednostavnosti  -  kao  i  zbog  dubine
               koncepcije. Upravo kad se kreću razjediniti, ove prve tri sile konvergiraju prema
               istoj  točki  aplikacije.  Međutim,  zbog  toga  što  je  ovoj  kreativnoj  konvergenciji
               prethodilo  razjedinjenje,  stabilnost  Prve  Ravnoteže  -  koja  je  bila  osigurana
               istobitnom  prirodom  Trojstva  -  je  prekinuta.  Ovo  je  uzrok  odstupanja  između
               note SI Velike Oktave i Aghiokozmosa. Ovo odstupanje se postepeno naglašava
               duž Zrake Stvaranja i Sustava Kozmosa, sve do njihovih granica.

                                                  (2)

                      Pojmovi  i  znanje  koje  smo  sad  stekli  o  strukturi  Svemira  omogućit  će
               nam  da  dokučimo  razlog  postojanja  i  značenje  brojnih  grupa  ispravljujućih
               zakona koje se umnažaju od 1 do 96 i djeluju kroz cijelu Zraku Stvaranja (Slika
               30).  Njihov  cilj  je  kompenzirati  u  potpunosti  progresivni  gubitak  Ravnotežom
               njegove  stabilnosti.  Što  idemo  dalje  od  DO  -  Protokozmosa,  to  je  više  ova
               stabilnost ugrožena, i veći napor za vraćanje zadobiva u kompleksnosti dok gubi
               svoj  intenzitet.  Drugim  riječima,  nepokolebljiva  stabilnost  Ravnoteže  pripada
               samo  Svemiru  u  njegovom  zbiru.  Što  se  tiče  šest  kozmosa  koji  dolaze  nakon
               Protokozmosa i koji žive u njedrima tog zbira, oni su u trajnom stanju nestabilne
               ravnoteže. Nestabilnost ove ravnoteže se sve više i više pojačava u sili kako se
               udaljava od Protokozmosa.
                      Uslijed njene prirode, nestabilna ravnoteže u kojoj svijet živi narušava se
               svakog  trenutka,  da  bi  se  odmah  ponovno  uspostavila  djelovanjem
               odgovarajućih grupa ispravljujućih zakona.
                      Ovo  je  mehanički  aspekt  fenomena.  Suština  ne  leži  u  ovome,  nego  u
               njegovom  biološkom  značenju.  U  stvari,  korištenje  nestabilne  Ravnoteže,  s

                                                 142 |
   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149