Page 243 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 243
Ove energije su neophodne čovjeku, a da bi vratio opasno poremećenu
ravnotežu današnjeg javnog i privatnog života, on ih mora tražiti.
Međutim, ovaj povratak savršenom jedinstvu polarnih bića nije dan
besplatno. To je isključiva privilegija onih koji su prešli, ili su spremni da prijeđu,
drugi Prag Puta. Kroz realizaciju potpuno nepodijeljenog jedinstva svojih istinskih
'Ja', od strane dvije polarne Individualnosti koje su stigle do drugog Rođenja,
iskonski se grijeh može i mora otkupiti. Ovo je rješenje za privatni i javni život. To
je također mir Gospodnji 220 .
Što je istinsko 'Ja', Duša naše duše i srž naše Individualnosti, ako nije
božanska iskra, čestica Kristovog tijela? Moramo na ovaj način shvatiti značenje
teksta Sv. Pavla, citiranog u uvodu u ovu knjigu: 'U Gospodinu - ni žena bez
muža, ni muž bez žene' 221 i također 'jer kao što je žena od muža, tako je i muž po
ženi; a sve je od Boga.' 222
(5)
To je rješenje problema, postavljenog na početku ovog poglavlja, o
potrebi pronalaženja novog izvora moralne energije. Došli smo do ovog rješenja
pomoću pozitivne metode ezoteričnog učenja. Ono se također može dostići
pomoću negativne metode opisane u poglavlju XVII.
Vanjski čovjek, pošto je njegova Ličnost nedovoljno razvijena, ima polje
potrage i djelovanja ograničeno sposobnostima tri niža centra.
Motorički centar, koji već djeluje u spermiju, jako je razvijen u čovjeku.
Ovaj se razvoj može pogurnuti i još dalje, dobro iznad razine koja se smatra
normalnom. Možemo, na primjer, povisiti instinktivan život od njegove
uobičajene razine do one budne svijesti, i tako uspostaviti kontrolu nad
određenim fiziološkim procesima. Dobro provedena, ova intervencija u
instinktivni život može poboljšati zdravlje i produljiti život. Ali tu njen učinak
prestaje.
Razvijanje sposobnosti motoričkog centra daje čovjeku zdravo i snažno
tijelo, ali mu ne daje bilo kakav novi izvor moralne energije. U našoj civilizaciji se
mi ne bavimo usavršavanjem motoričkog centra. Živimo u nesavršenom tijelu,
bolesnom i koji stari dok mu rast još nije završen. Čovjek se čak ni ne pokušava
boriti s ovim neugodnostima prirodnim postupcima. On ih pasivno prihvaća, kao
da su neizbježne.
Suvremeni čovjek koncentrira svoje napore prema razvijanju i
obrazovanju svojeg intelektualnog centra. Sve je metodično organizirano kako bi
usavršilo ovaj centar sektor po sektor. Prvo obrazovanje, koje ima za cilj
220
Ivan 14: 27.
221 I Korinćanima 11: 11.
222 Ibid, 12.
241 |