Page 88 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 88

poduzeća. Na vrlo općenit način možemo reći da pokretači  - u bilo kojoj grani
               ljudske aktivnosti  - moraju prvo postići ravnotežu između napora koje poduzeće
               zahtijeva  za  svoje  stvaranje,  i  sredstava  na  njihovom  raspolaganju  za  tu
               realizaciju. Ako se bavimo znanstvenim studijama  - a to se jednako odnosi i na
               ezoterične studije - moramo također održavati ravnotežu, ali na drugačiji način:
               u ovom slučaju, plan za studije mora odgovarati prirodi i strukturi proučavanog
               objekta.

                                                  (6)

                      Kad se govori o stvaranju Svemira, nužno je spomenuti pojam Vječnosti.
               Mi obično imamo pogrešnu ideju o tome. Obično, mi sebi predočavamo Vječnost
               kao produženje Vremena do beskonačnosti. Vječnost nije Vrijeme; ona je, tako
               reći,  vertikala  na  Vrijeme.  Slijedi  da  ona  nije  beskonačna,  nego  ograničena:
               Tradicija  stavlja  kraj  Vječnosti  i  kraj  Svijeta  zajedno.  Mi  tako  slavimo  Boga  u
               Njegovom pred -vječnom stanju. U kondaku Božića pjevamo:

               Danas Djeva rađa Nadsuštnoga,
               A Zemlja pećinu nudi Nepristupnom.
               Anđeli i pastiri zajedno slave,
               A Magi putuju u društvu zvijezde.
                                                          80
               Radi nas se kao malo dijete rodi pred-vječni Bog.

                      Što  se  tiče  kraja  Svijeta,  mi  ga  sebi  predočavamo  u  obliku Ostvarenja,
               koje je, prema riječima Isusa, Objava ostvarenih djela i činjenica.

                                                  (7)

                      Dva  od  tri  temeljna  načela  Stvaranja,  Prostor  i  Ravnoteža,  ne
               predstavljaju nikakvu opasnost za stvoreni Svemir. Što se tiče Vremena, to nije
               isto. Pošto je dinamičko načelo koje je u temelju sveg djelovanja  - uključujući
               stvaranje i svaku realizaciju  - ono podrazumijeva sigurnost konačnog uništenja
               za sve stvoreno. S tim u vezi, možemo se sjetiti mita o Kronu koji proždire svoju
               djecu.
                      Da bi se ublažila ova prijetnja, djelovanjem Vremena, božanska Mudrost
               uvela  je  aparat  za  izbjegavanje  neposrednog  uništenja  stvorenog  svijeta.  To
               djeluje  kroz  jedan  od  dva  zakona,  čiji  ćemo  temelj  proučiti  u  sljedećim
               poglavljima,  u  njihovim  načelima;  njihovom  djelovanju;  i  njihovim  učincima.
               Trenutno  će  nam  biti  dosta  da  kažemo  da  je,  zahvaljujući  ovom  umjetnom

               80  Staroslavenski tekst (prim. prev. Nadsuštni treba značiti 'onaj koji je prije postojanja',
               eng. 'Pre-existent').

                                                  86 |
   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93