Page 177 - Dan Brown - Postanak

„Ne, ali su mi zagolicale znatiželju, pa sam na Harvardu upitao tamošnjeg
profesora biologije za mišljenje o knjigama.” Langdon se osmjehnuo. „Taj profesor,
inače, bio je pokojni Stephen J. Gould.”

„Zašto mi je poznato to ime?” upitala je Ambra.

„Stephen J. Gould”, istog trena javio se Winston. „Istaknuti evolucijski biolog i
paleontolog. Njegova teorija ‘isprekidane ravnoteže’ objašnjava neke praznine u
fosilnim dokazima te pomaže podržati Darwinov model evolucije.”

„Gould se samo nasmijao”, rekao je Langdon, „i rekao mi kako su većinu
antidarvinističkih knjiga objavili Institut za istraživanje postanka i njemu slični – a
spomenuta organizacija, sudeći po njezinim promidžbenim materijalima, Bibliju
smatra nepogrešivim i doslovnim zapisom povijesnih i znanstvenih činjenica.”
„Što znači”, ubacio se Winston, „da vjeruju kako gorući grm može govoriti, da je
Noa sve živuće vrste potrpao u samo jedan brod i da se ljudi pretvaraju u stupove
soli. Što baš i nije najčvršći temelj za tvrtku okrenutu znanstvenim istraživanjima.”

„Istina”, rekao je Langdon, „no postoje i neke nereligiozne knjige koje
pokušavaju, s povijesnog stanovišta, diskreditirati Darwina – optužuju ga da je svoju
teoriju ukrao francuskom prirodoslovcu Jean-Baptisteu Lamarcku koji je prvi iznio

pretpostavku kako se organizmi preobražavaju reagirajući tako na okoliš.”
„Razmišljanje u tom smjeru nije relevantno, profesore”, rekao je Winston. „Je li
Darwin plagijator ili nije nema veze s točnošću njegove teorije evolucije.”

„Slažem se”, rekla je Ambra. „Dakle, Roberte, pretpostavljam da biste, da ste
profesora Goulda upitali: ‘Odakle dolazimo?’, on nesumnjivo odgovorio da smo se
razvili od majmuna.”

Langdon je kimnuo. „Parafraziram, no Gould me u biti uvjeravao kako među
pravim znanstvenicima nema dvojbe o postojanju evolucije. Sam proces možemo
pratiti empirijski. On je vjerovao da bolja pitanja glase: ‘Zašto se odvija evolucija?’ i
‘Kako je sve to otpočelo?”’

„Je li ponudio kakve odgovore?” javila se Ambra.
„Nijedan meni razumljiv, no svoje je gledište objasnio misaonim eksperimentom.
Nazvao ga je Beskonačnim hodnikom.” Langdon je zastao i otpio gutljaj kave.

„Korisna ilustracija”, javio se Winston prije nego što je Langdon stigao
progovoriti. „Ide ovako: zamislite da hodate dugim hodnikom – toliko dugim da je
nemoguće vidjeti odakle ste došli, ni kamo idete.” Langdon je kimnuo, zadivljen
širinom Winstonova znanja.

„A onda, iza sebe, u daljini”, nastavio je Winston, „čujete zvuk lopte koja
odskače. Naravno, kad se okrenete, ugledate loptu kako odskače prema vama.