Page 21 - Dan Brown - Postanak

„Nemaš ništa irskoga u sebi?”

„Ne.”
„A, bi li htjela?. ” Tip se histerično cerekao i lupao po šanku.

„Pustite je na miru”, naredio je Ávila.

Tip se okrenuo i zagledao se u njega.

Drugi nasilnik gurnuo je Ávilu u prsa. „Je l’ ti to nama pokušavaš reći što da
radimo?”
Ávila je duboko uzdahnuo; bio je umoran nakon današnjeg dugog puta te je samo

pokazao rukom prema šanku. „Gospodo, molim vas, sjednite. Plaćam pivo.”

*

Drago mi je što je ostao, pomislila je šankerica. Iako se znala brinuti za sebe,
gledajući kako se smireno ovaj časnik nosi s tom dvojicom nasilnika, osjetila je da
joj koljena klecaju te se ponadala da bi se mogao zadržati sve do fajrunta.
Časnik je naručio dva piva i još jedan tonik za sebe te se vratio na svoje mjesto
za šankom. Dvojica huligana smjestili su se uz njega, svaki s jedne strane.

„Tonik?” podrugivao se jedan. „Mislio sam da pijemo skupa.”

Časnik se umorno osmjehnuo šankerici i ispio tonik.
„Nažalost, imam dogovor”, rekao je i ustao. „Uživajte u pivu.”

No dok je ustajao, obojica su ga, kao da su to uvježbah, grubo uhvatili za ramena
i vratili ga na stolac. U časnikovim očima bljesnuo je gnjev, i tren poslije već nestao.

„Dida, mislim da nas ne želiš ostaviti same sa svojom curom.” Grubijan je
pogledao šankericu i izveo nešto odvratno s jezikom.

Časnik je mirno sjedio nekoliko trenutaka i onda posegnuo u sako.

Obojica su ga zgrabila. „Ej! Što to radiš?”
Časnik je, vrlo polagano, izvukao mobitel i dvojici nešto odvratio na
španjolskome. Oni su ga tupo pogledali pa se prebacio na engleski. „Oprostite, samo
moram nazvati ženu i javiti da kasnim. Čini se da ću se ovdje zadržati neko vrijeme.”

„To se traži, stari!” rekao je krupniji od dvojice, iskapio pivo i čašom tresnuo po
šanku. „Toči!”

Dok je šankerica punila čaše, u zrcalu je promatrala kako časnik ukucava
nekoliko brojeva u mobitel i podiže ga do uha. Veza se uspostavila te je brzo
progovorio na španjolskome.