Page 235 - Dan Brown - Postanak
P. 235
54.
L I S I Č I N E N A G A R Z I N I M Z G L O B O V I M A bile su stegnute nepotrebno
jako.
Momci se ne šale, pomislio je i dalje potpuno zatečen činom vlastitih agenata.
„Koji se to vrag zbiva?” ponovno je upitao kad su ga njegovi ljudi izveli iz crkve
na trg.
Šutjeli su.
Dok je svita prelazila velikim trgom prema palači, Garza je shvatio da su se na
glavnom ulazu namnožile kamere i prosvjednici.
„Barem me povedite otraga”, obratio se glavnom agentu. „Nemojte ovo pretvoriti
u spektakl.”
Vojnici nisu marili za njegovu molbu te su produžili, tjerajući Garzu da prijeđe
preko cijelog trga. Nekoliko sekundi poslije, glasovi iza vrata počeli su vikati te se
bljesak reflektora okrenuo prema njemu. Zaslijepljen i bijesan, Garza je s naporom
namjestio miran izraz lica i držao glavu visoko dok su ga agenti vodili nekoliko
metara od ulaza – točno ispred snimatelja i reportera koji su mu dovikivali pitanja.
Lavina glasova obrušila se pitanjima na Garzu.
„Zašto su vas uhitili?”
„Što ste učinili, zapovjedniče?”
„Jeste li umiješani u ubojstvo Edmonda Kirscha?”
Garza je očekivao da će agenti produžiti pokraj svjetine a da je ni ne pogledaju,
no na njegovo zaprepaštenje, agenti su naglo stali i postavili ga ravno pred kamere.
Iz smjera palače, preko trga, približavala im se poznata pojava u kostimu s hlačama.
Mónica Martín.
Garza je bio siguran da će je zaprepastiti njegova sudbina.
No, kad im se pridružila, Martín ga nije pogledala iznenađeno, nego s prezirom.
Agenti su grubo Garzu okrenuli prema novinarima.
Mónica Martín podigla je ruku kako bi utišala okupljene i zatim je iz džepa
izvukla komadić papira. Popravila je svoje naočale s debelim staklima i izjavu
pročitala ravno u kamere:
