Page 348 - Dan Brown - Postanak
P. 348

84.





             „ W I L L I A M   B L A K E ”,  rekao  je  Langdon.  „Mračnih  religija  nesta  i  svijetom
             blaga znanost vlada.”

                 Winston je zastao samo na trenutak. „Posljednji stih spjeva Četiri Zoa. Moram
             priznati, savršen izbor.” Zašutio je. „Ipak, traženih četrdeset sedam znakova...”

                 „Ampersand”, brzo je rekao Langdon i objasnio Kirschev trik s ligaturom et.
                 „To je pravi Edmond”, odgovorio je sintetički glas i nasmijao se.

                 „Dakle, Winstone?” javila se Ambra. „Sad kad znaš Edmondovu zaporku, možeš
             li pokrenuti ostatak prezentacije?”

                 „Naravno  da  mogu”,  samouvjereno  je  odgovorio  Winston.  „Treba  samo  ručno
             upisati  zaporku.  Edmond  je  projekt  zaštitio  vatrozidovima  tako  da  nemam  izravni
             pristup, ali vas mogu odvesti u njegov laboratorij i pokazati vam gdje ćete upisati
             podatak. Program možemo pokrenuti za manje od deset minuta.”

                 Langdon  i  Ambra  okrenuli  su  se  jedno  prema  drugom  –  brzina  Winstonove
             potvrde  uhvatila  ih  je  nespremne.  Nakon  svega  što  su  noćas  proživjeli,  trenutak
             konačnog trijumfa pristigao je bez ikakve pompe.
                 „Roberte”, prošaptala je Ambra i stavila mu ruku na rame. „Ovo je tvoja zasluga.

             Hvala ti.”
                 „Ovo je bio timski rad”, odgovorio je s osmijehom.

                 „Mogu  li  predložiti”,  javio  se  Winston,  „da  se  odmah  preselimo  u  Edmondov
             laboratorij?  U  predvorju  ste  prilično  vidljivi,  a  otkrio  sam  da  su  se  pojavile  neke
             vijesti kako se nalazite na ovom području.”

                 Langdon se nije iznenadio – vojni helikopter koji slijeće u gradski park svakako
             će privući pozornost.

                 „Reci nam kamo da idemo”, rekla je Ambra.
                 „Između stupova”, odgovorio je Winston. „Pratite moj glas.”

                 U predvorju je glazba korala naglo utihnula, plazma se ugasila, a s glavnog ulaza
             dopirao je mukli zvuk dok su se zatvarale automatske brave.

                 Edmond  je  vjerojatno  ovo  mjesto  pretvorio  u  utvrdu,  pomislio  jé  Langdon,
             letimično  provirujući  kroz  prozore  predvorja  –  laknulo  mu  je  kad  je  vidio  da  je
   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353