Page 66 - Dan Brown - Postanak
P. 66
13.
U M J E S E Č I N O M O S V I J E T L J E N O J pustinji istočno od Dubaija, pustinjski
buggy Sand Viper 1100 oštro je skrenuo ulijevo i naglo prikočio, podigavši koprenu
pijeska ispred blještavih farova.
Tinejdžer za upravljačem strgnuo je naočale i zagledao se u objekt koji je zamalo
pregazio. Bojažljivo je izišao iz vozila i prišao tamnom obličju na pijesku.
Naravno – bilo je upravo ono na što je podsjećalo.
U svjetlu farova, licem u pijesku, ležalo je nepokretno ljudsko tijelo. „Marhaba”,
doviknuo je mladić. „Zdravo.”
Odgovora nije bilo.
Dječaku je bilo jasno da je riječ o muškarcu, po odjeći – tradicionalnoj kapi takiji
i širokom thawbu – dobro uhranjenom i punašnom. Njegove tragove već je odavno
otpuhao vjetar, baš kao i sve tragove guma i ostale znakove kako je dospio ovako
duboko u pustinju. „Marhaba?” ponovno se javio dječak.
Tišina.
Ne znajući što bi, dječak je ispružio nogu i nježno muškarca gurnuo u bok. Iako
je tijelo bilo krupno, na dodir je bilo napeto i tvrdo, već isušeno vjetrom i suncem.
Mrtav.
Mladić se prignuo, zgrabio čovjeka za rame i okrenuo ga na leđa. Njegove
beživotne oči zurile su u nebesa. Lice i bradu pokrivao mu je pijesak, no čak i tako
prljav, izgledao je nekako prijazno, čak i poznato – kao najdraži ujak ili djed.
Grmljavina nekolicine quadova i buggyja začula se iz blizine dok su njegovi
prijatelji, jahači po dinama, dojurili provjeriti je li u redu. Njihova vozila bučno su se
uspela do ruba i kliznula padinom dine.
Svi su parkirali, skinuli naočale i kacige te se okupili oko sablasno isušenog
trupla. Jedan od njih uzbuđeno je progovorio, prepoznavši mrtvaca kao slavnog
ulemu Syeda al-Fadla – učenjaka i vjerskog vođu – koji je povremeno predavao na
sveučilištu.
„Matha Alayna ‘an naf’al?” upitao je naglas. Što nam je činiti? Mladići su stajali
u krugu i nijemo zurili u leš. Zatim su reagirali kao i svi tinejdžeri ovoga svijeta.
Izvukli su mobitele i počeli slikati te prijateljima slati poruke.