Page 398 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

'Igra'virtualne stvarnosti 385

‘udaljenostima.’ Oni razmišljaju u
okvirima prostora, a prostora ustvari
nema. Sličan je slučaj s kapljicama
vode i s oceanom. Čestice, u množini,
ne postoje, osim u načinu na koji ih u
prividu doživljavamo. Sve čestice su
isto Jedno. One jedne s drugima ne
moraju komunicirati, budući da ove
‘druge’ ne postoje. I ne kreću se od
jednog mjesta do drugog jer prostor
ne postoji i zato ne mogu postojati
.
nikakva ‘mjesta’ Privid vremena i
prostora stvoren je načinom na koji Slika 168: Dok igra kompjutorsku igricu ovaj se
čovjek ne kreće, ali njegova m u percepcija govori da
mozak očitava informacije koje dobiva
se kreće. To je privid - baš kao i u ‘stvarnom svijetu.
od osjetila.
Svemir je, kao što je Einstein rekao, „ograničen u vremenu i prostoru” jer su
vrijeme i prostor u tvorevinu virtualne stvarnosti uprogramirali oni koji su je
stvorili. Izvan virtualne stvarnosti nema vremena i prostora. Percepcija vremena
i prostora tek je dio ‘softverskog’ programa koji dešifriramo u prividno iskustvo
vremena i prostora. ‘Prirodni’ zakoni zapravo su onakvi kakve su tvorac ili tvorci
igre - virtualne stvarnosti - odlučili da budu. Isti princip vlada kod programera koji
osmišljavaju danas iznimno popularne kompjutorske igrice. Oni odlučuju kakva
će biti pravila i ograničenja, a za svaku igricu mogu biti različita. Znanstvenici su
ustanovili da u drugim dimenzijama,
ili ono što nazivaju „paralelnim
svemirima”, takozvani ‘zakoni’ fizike
mogu biti posve drukčiji od naših.
„Paralelni svemiri” predstavljaju
druge virtualne stvarnosti s kojima
možemo ulaziti u interakciju (i one
m
s nama) uspiju li ostvariti vibracijski
skok između frekvencija. Upravo to
čine Gmazovi, Sivi i druge ne-ljudske
%
rase kad ulaze i izlaze iz vidljive
svjetlosti. Riječ ‘Utopija’ primjereno,
,
znači ‘nepostojeće mjesto’ - onkraj
privida vremena i prostora. U jednoj
staroj pjesmi stoji: „Svugdje si i nigdje,
dušo, eto gdje si.” Beskrajnost i glavica
Slika 169: M i se ne ‘krećemo’ kroz ‘svijet već
pribadače su, na kraju krajeva, isti jer
dekodiramo informacije koje nam daju takav
sve je Jedno - ocean. Pjesnik William
privid, baš kao što dolazi do prividnog kretanja u
Blake sjajno je prenio tu istinu o kompjutorskoj igrici iako je to tek informacija koju
vremenu i prostoru napisavši: dekodira nepomično računalo smješteno ispod stola.