Page 490 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Mjesečev Matriks 477

ujedno je ishodište engleske riječi salary’ (plaća), a dolazi od rimske riječi ‘salarium’
(vojnikova kvota ili novac isplaćen solju). Odatle, naravno, potječu engleske izreke:
„worth their salt” ili „salt of the earth”.2
,
Kada sam naišao na ove informacije odjednom me obuzeo osjećaj, ili ‘spoznaja’
da Zemljina mora nisu oduvijek slana. Na neki je način Mjesec iskorišten za
unošenje „slanog sadržaja”. Nazvao sam Creda Mutwu, ‘enciklopediju’ afričkih
legendi i simboličkih pripovijesti. Upitao sam ga postoje li ikakve predaje o tome
da mora nisu uvijek bila slana, Još dok sam postavljao to pitanje znao sam da će
odgovoriti: ‘Da’. Credo je rekao da je more u davna vremena bilo slatkovodno, ali
da je „božica Mjeseca proklela more i učinila ga nepitkim”. Legende kažu da je u
središte svijeta postavljeno brdo soli kako bi zaslanilo mora, a to su učinili Gmazovi,
kako je rekao, s ciljem „da otjeraju dobre bogove”. U Africi se još i danas kaže da
na hranu bogova nikada ne smiješ stavljati sol. Sol se koristi u ritualima kako bi se
„zauzdali duhovi”. Predaje kažu da je more postalo slano u vrijeme Velikog potopa
(takvih je bilo mnogo). Baldahin od vode iznad Zemlje - „Veliko nebesko jezero”
- padalo je tijekom kataklizmi u obliku slatke vode, ali „led koji je padao bijaše
slan”, zabilježeno je u drevnim pričama. Credo mi je rekao da „visoki sangome” u
Južnoj Africi ne smiju soliti svoju hranu jer ona, kažu, umanjuje njihove psihičke
moći. Muško-žensku podjelu Mjeseca i Sunca također vidimo u načinu na koji
afrički šamani sagledavaju slatku vodu (žensko) i slanu vodu (muško). Smatra se da
,
je Mars, još jedna meta Gmazova u ‘prošlosti’ imao slane oceane (i, prema nekim
znanstvenim pretpostavkama, barem jedan umjetno stvoreni „svemirski brod
Mjesec”). Istraživanje koje su proveli Carleton Moore, profesor kemije i geologije
na Sveučilištu Arizona, Douglas Sawyer s koledža Scottsdale Community, Michael
McGehee, diplomant Sveučilišta Arizona i Julie Canepa iz Nacionalnog laboratorija
Los Alamos upućuje na zaključak da su drevni Marsovi oceani po raznolikosti i
koncentraciji imali mineralni sastav sličan Zemljinom oceanu.
To otkriće je uslijedilo poslije analize jednog Marsovog meteorita starog oko 1,2
milijarde godina. Profesor Moore je rekao: „Smatramo da smo izvukli soli koje su
prvotno bile prisutne u Marsovoj vodi. Pronađene soli vrlo vjerno oponašaju soli
iz Zemljinog oceana.” Svemirska letjelica Cassini također je pružila čvrste dokaze o
tome da slani ocean postoji ispod ledene ljušture Saturnovog mjeseca Enceladusa.
Ponovno je iznijeta pretpostavka da je sadržaj soli visok poput onog u našem moru.
U svemu ovome, dakako, postoji još cijeli niz nepoznanica, a na mnoge sam stvari
počeo nailaziti baš kada sam pisao posljednja poglavlja ove knjige, tako da zasad
ovu temu ne mogu produbljivati. Ali, vjerujem da je tema vode, soli i transmisija
Mjesečevog matriksa iznimno važna. Ako znate frekvenciju soli možete je unijeti
u vodu na razini Metafizičkog svemira te ona postaje slana voda u dekodiranoj,
očitovanoj, holografskoj razini.

- Doslovan prijevod prve jest: „vrijedan svoje soli”, a zapravo je prevodimo kao „zaslužio je plaću”; a
doslovan prijevod druge je: „sol zemlje”, što ustvari znači „moralna elita”; op. prev.