Page 570 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

1. strategija: Uništavanje zdravlja 525

Emanuel kaže da su njegove riječi izvučene iz konteksta, ali ne vidim kako.
Tema uskraćivanja zdravstvene njege starijim osobama postaje uobičajena. Skupina
stručnjaka zabrinutih za postupanje prema smrtno bolesnim ljudima napisala je
pismo britanskom listu Daily Telegraph u kojem ukazuju na način na koji su ljudi,
većinom stariji (iz očiglednih razloga), pogrešno dijagnosticirani kao osobe „na
um oru”. Ovo je izuzetno važno jer britanska Nacionalna „zdravstvena služba” (NHS)
uvodi metodu uskraćivanja hrane, tekućine i liječenja nakon donesene prosudbe da
se takve pacijente stavi na, kako to oni nazivaju, ‘trasu’ prema smrti. Pacijentu se
stalno, sve do nastupanja smrti, daju sedativi koji mogu zamaskirati činjenicu da se
njihovo zdravstveno stanje poboljšalo.
Pismo su potpisali, između ostalih, Peter Millard, profesor emeritus gerijatrije na
Londonskom sveučilištu, i dr. Peter Hargreaves, savjetnik za palijativnu medicinu
u St. Luke’s Cancer Centreu u Guildfordu. U pismu stoji da se pacijentima daje
dijagnoza „na umoru, bez obzira na činjenicu da takva dijagnoza može biti pogrešna”.
Dr. Hargreaves je rekao da su neki pacijenti pogrešno stavljeni na takvu ‘trasu’ čime
,
se stvara „samo-ispunjujuće proročanstvo” o tome da će ti ljudi umrijeti. Rekao je
da je osobno odvodio pacijente s takve ‘trase’ i da su poživjeli još nemali broj godina.
Upozorio je da mnogi liječnici ne provjeravaju razvoj bolesti pacijenata u mjeri
koja bi omogućila da opaze eventualno poboljšanje njihova stanja. „Palijativnom
medicinom bavim se više od 20 godina i sve sam zabrinutiji zbog uvođenja ove
.
‘trase smrti’”, rekao je dr. Hargreaves. Svakom tko je dovde pročitao ovu knjigu bit će
jasno zašto se takva ‘trasa’ uvodi. U skladu s tom ‘shemom’ liječnici su prestali davati
hranu i lijekove Hazel Fenton, 80-gođišnjoj britanskoj baki, rekavši da joj je preostalo
samo još nekoliko dana života, a ona je ipak, devet mjeseci kasnije, još uvijek bila
živa. Naime, njena se ogorčena kći Christine Ball četiri dana borila s liječnicima
da joj ponovno počnu davati hranu i lijekove. Jedna je bolničarka čak bila pitala
Christine što želi učiniti s tijelom svoje majke. Christine je imala potpuno pravo
kada je, kasnije, rekla: „Moju majku su htjeli pustiti da umre od gladi i dehidracije.
Sve je to, u biti, varka kojom se želi legalizirati eutanazija starijih osoba...” Zapravo
je to lagani prijelaz, mic po mic, do prisilne eutanazije.
Još jedna stvar... Cass Sunstein (rotšildski cionist), Obamin izabranik za mjesto
ravnatelja Ureda za informacije i regulativu, pozvao je na uvođenje politike
uzimanja svih organa preminulih osoba koje nisu posebno napomenule da to ne
žele. Trenutna je situacija upravo obrnuta. Sunsteinova je politika samo korak do
legalnog uzimanja organa od svakoga, a na djelu opet imamo metodu polaganog
kapanja, kap po kap, sve do ostvarenja zadanog cilja. Svoje je prijedloge u glavnim
crtama iznio u knjizi pod naslovom Pravi poticaj za bolje odluke o zdravlju, obilju
i sreći (Nudge: Improving Decisions About Health, Wealth, and Happiness) koju je
napisao s Richardom H. Thalerom. U knjizi govore o uvođenju onoga što nazivaju
„obaveznim izborom”: kada vas vlasti natjeraju da se odlučite za nešto, da ili ne,
ili vam se uskrate stvari poput vozačke dozvole. Izraz ‘poticaj’ iz naslova te knjige
odnosi se na namjeru vlasti i institucija da utječu na javnost ili đa je ‘potaknu’ da