Page 648 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

4. strategija: Različite maske - isto lice 601

Dovoljno je pogledati žaljenja vrijedan način na koji većina svjetskih medija
ponavlja službenu verziju o „globalnom zatopljenju” i „klimatskim promjenama”
a rijetko kad uopće bace pogled na pregršt dokaza i znanstvenih mišljenja koji
govore da je sve to besmislica. Novinari, kao i liječnici, odvjetnici, političari i javnost
općenito, recitatori su tuđih misli. Bespogovorno ponavljaju i prihvaćaju norme
tipa „pa to svatko zna”, poput djeteta kojemu je rečeno da treba vjerovati u Djeda
Mraza. Zbog toga i sami ismijavaju, napadaju ili jednostavno ignoriraju one koji
preispituju te norme. Da, ima urednika i novinara koji svjesno manipuliraju u korist
iluminatskih obitelji u okviru vlastitog služenja sebi, ali oni su u manjini. Preostala
većina su male bebe, umova programiranih sustavom.

Ofenziva „lijeve strane mozga"
Velika većina vodećih ‘novinara te urednika i komentatora tekućih zbivanj a proizvod
su programatske mašinerije koju nazivamo elitnim sveučilištima poput Oxforda i
Cambridgea, ili takozvanih Ivy League sveučilišta u Sjedinjenim Državama. Prije
negoli uopće započnu ‘izvještavati’ globalne mase o svijetu prolaze kroz dug i
intenzivan program manipulacije umom (‘obrazovanje’) koji im usađuje njihovu
percepciju stvarnosti. U političkom smislu mogu biti na ‘ljevici, ‘centru’ ili ‘desnici’ ,
ali to nije važno. Svi su oni „sistemski ljudi”. Ponekad se čak mogu, šeprtljavo, baviti
sustavom (više poreza, manje poreza), ali ne uspijevaju uočiti što sustav zapravo
jest - mašinerija za pretvaranje ljudi u robove i za ograničavanje stvarnosti. U
posljednjih 20 godina naišao sam na mnogo takvih ljudi u novinama, na radiju
i televiziji i, premda je bilo i časnih iznimaka, razgovor s takvim novinarima
redovito je podsjećao na razgovor s betonskim blokovima (moje isprike betonskim
blokovima). Osnove svjetske zavjere i međusobno povezane naravi totalitarnog
društva iznio sam novinarima na konferenciji za tisak kada sam se 2007. kandidirao
na izvanrednim parlamentarnim izborima. Tadašnji konzervativni član parlamenta
David Daviš dao je ostavku i ponovno se kandidirao u znak protesta, rekao je, zbog sve
vidljivijih naznaka totalitarističke države u Britaniji. Ja sam se pak kandidirao kako
bih iskoristio priliku da ukažem na istinske razmjere pravog totalitarizma, a ne na
razblaženu verziju o kojoj je govorio Daviš. Zacijelo sam bio jedini izborni kandidat
u povijesti koji je rekao da ne želi dobiti niti jedan glas. To mi je bilo posve nebitno.
Posljednja stvar koju bih poželio jest biti političar, a glasovi dobiveni u namještenom
sustavu nisu nikakvo mjerilo bilo čega. Samo sam želio imati govorničku tribinu i
pustiti u optjecaj informacije koje ljudi inače nemaju prilike čuti. Kada tako nešto
učinite i kada su u sve to uključeni i mediji tada morate znati da će vas ismijavati,
omalovažavati i pogrešno prikazivati. Upravo su to učinili s onim što sam rekao na
tiskovnoj konferenciji; ali neki su ljudi, ipak, u stanju prozreti iskrivljene prikaze.
Upravo oni čine vrijednom truda frustraciju kakvu predstavlja razgovor s glavnim
medijima.
Među onima koji su prisustvovali tiskovnoj konferenciji bio je Quentin Letts,
politički kolumnist britanskog lista Daily Maila. Te novine objavljuju mnoštvo
članaka o prijetećem totalitarizmu, ali nikako da povežu točkice i prikažu cijelu sliku.