Page 243 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru
P. 243

kojoj  će  mjeri  dopuštati  da  novčani  sustav  bude  stabilan  ili  će  ga  pak poremetiti;  u  zemljama.  Gospodarski  rast  dobra  je  stvar:  takva  je  službena  procjena.  Ali  -  što  je  on
 kojoj  će  mjeri  odgovarati  njihovim  interesima  ili  politici.  zapravo?  Gospodarski  je  rast  količina  novca  koja  svake  godine  mijenja  vlasnika.  I  to
        je  to.  Sav  novac  utrošen  na  čišćenje  naftne  mrlje,  na  korake  poduzete  prilikom  sudara
 Kada  kompanija  ima  takvu  moć  ugrožena je sigurnost  ljudi.  Iskušenje je  preveliko,  a  automobila  ili  na  proizvodnju  još  više  oružja  koje  će  nadomjestiti  bombe  bačene  na
 prilika  suviše  laka,  da  se  podižu  ili  spuštaju  cijene,  da  se  omogući  bogaćenje  ili  pak
 propast, da  se cijela  zajednica  baci  na  koljena pred Neptunima  koji  vladaju  priljevom  nevine  ljude  -  sve se  te  stvari,  sa  stajališta gospodarskog  rasta,  smatraju dobrima.  Sustav
 i  odljevom  papira.  Sva  je  imovina  prepuštena  njima  na  milost  i  nemilost:  cijene  računovodstva  i  financijskog  vrednovanja  toliko  je  apsurdan  da  naftnu  mrlju,  sudar
 nekretnina,  sve  poljoprivredne  kulture,  svi  glavni  proizvodi  na  tržištu  u  njihovoj  vozila  ili masovno bombardiranje pretvara  u priču  o gospodarskom  uspjehu.  Uspješnost
 su  vlasti.  Dionice  su  njima  igračke  -  njihova  kockarnice  u  kojima  se svakodnevno   društva, gospodarsku  i  svaku drugu, trebalo  bi procjenjivati prema malom,  a ne velikom
 kockaju  ...  broju  nečega.  Koliko  je  malo  ljudi  bez  svoga  doma;  koliko  je  malo  gladnih;  koliko  je
        malo  nesretnih  i  neispunjenih;  koliko  je  malo  bolesnih?  Ali,  financijske  i  društvene

 Upravo  iz  tih  razloga  njihov  je  plan  da  svaku  državu  natjeraju  da  uspostavi  statističke  procjene  podešene  su  tako  da  mjere  ono  što  gmazovi  smatraju  uspjehom
 središnju  banku,  a  gotovo  sve  zemlje već  su  očerupane.  Banke  se  međusobno  povezuju  -  više  katastrofa,  nereda,  razaranja  i  rata.
 putem  iluminatske mreže  u  kojoj  korporacije  kontroliraju  hranu,  vodu,  naftu,  lijekove,
 proizvodnju  i tako dalje  (slika  123).  Ljudima se prodaje laž o potrebi uvođenja „slobodne   Namješteni sustav
 trgovine"  i  'konkurencije',  iako  je  modus  operandi  gmazovskih  hibrida  oduvijek  bilo  Gmazovski  hibridi  ne  žele  'kapitalizam',  oni  žele  kartelizam.  Postižu  to  namještanjem,
 uništavanje  i jednog  i  drugog.  odnosno  manipulacijom  tržišta  i  zajedničkim  pokušajima  da  sve  nas  dovedu  pod
 Još  jedna  financijska  podvala  je  ono  što  nazivaju  „gospodarskim  rastom".  To  se  središnju  kontrolu,  te istovremenim urotama protiv onih  koji  odbijaju  igrati  nametnutu
 mora  postići,  kažu  oni,  pod  svaku  cijenu,  bilo  to  u  najbogatijim  ili  najsiromašnijim  igru.  Nema zornijeg primjera spomenutih  metoda od  manipulacije  tržišta  dijamanata  u
        svrhu  ograničavanja  ponude  i  podizanja  cijene.  Poslužit ću se tim  primjerom  i  rasvijetliti
        kako  djeluju  svi  karteli  gmazovskih  križanaca,  bilo  da  se  radi  o  nafti,  farmaceutskim
        proizvodima,  bankarstvu  ili  bilo  čemu  drugom.  Dijamanti  ustvari  nisu  rijetki,  ali  se
        takvima  mogu činiti ako strogo kontrolirate koliko se tih kamenčića smije prodati. Obitelj
        koja kontrolira  i tvrdokorno manipulira trgovinom dijamanata zove se Oppenheimer,  a
        obitelj  koja  kontrolira  njih zove  se  Rothschild.  Njihov je instrument  ime  koje je postalo
        sinonimom  za  dijamante...  De  Beers.  Sve  je  započelo  1871.  kod  Kimberlyja  u  Južnoj
        Africi  kada  je  pronađena  ogromna  količina  dijamanata.  Prije  toga  dijamanti  su  doista
        bili  rijetki,  u  smislu da se razmjerno malo  njih  iskopavalo  i donosilo  na  tržište, većinom
        iz Indije  i Brazila.  Prema dokumentaciji britanske  Istočnoindijske kompanije  (engl.  East
        India  Company),  krajem  18.  stoljeća  židovski  (hazarski/sumerski)  trgovci  kontrolirali
        su  protok  dijamanta  u  praktički  cijelom  svijetu,  ali  brazilska  nalazišta  dijamanata  bila
        su  gotovo  iscrpljena,  a  prestali  su  dotjecati  i  iz Indije.  No,  sve  se promijenilo  nakon  što
       je  pronađeno  nalazište  kod  Kimberlyja,  a  zloglasan  i  krajnje  bezobziran  Rothschildov
        agent  Cecil  Rhodes  ugrabio  je  priliku.  Rhodes  je  bio  aristokrat  iz  redova  gmazovskih
        hibrida,  osoba  od  povjerenja  kraljice  Victorije  i  njemačkog  Kaisera  Wilhelma,  te  kolega
        britanskih  premijera  iste  krvne  loze,  lorda  Salisburyja  i  lorda  Roseberyja,  koji  je  bio
       povezan  s  Rothschildima.  Rhodes je  bio  i  prvi  čelnik  Okruglog  stola,  također  duboko
       upleten  u  druga  tajna  društva.  Nedugo  nakon  što  je  stigao  na  Oksforđsko  sveučilište
       početkom  1870-ih  Rhodes je  iniciran  u Slobodno  zidarstvo  u  Loži  br.  357  Apolonovog
       sveučilišta  [boga  Sunca],  a  u  Oxfordu  se  također  pridružio  Loži  Škotskog  obreda  pod
       nazivom  Loža Princa  od  ružinog križa  br.  30  (Prince  Rose Croix Lodge No.  30).  Ružin
       križ je  povezan  s  Rozenkrojcerskim  redom, još jednim  iluminatskim  tajnim  društvom.
       Rhodes je,  čini  se,  bio  vrlo predani  insajder.

           Nakon  što  su  pronađeni  dijamanti  kod  Kimberlyja,  Rhodes  je  platio  6000  funti
 Slika  123:  Umjetnik  Dtivki Dees  simbolički  prikazuje  svjetsku  kontrolu  u  rukama  međunarodnih  bankara  (pribavljenih  od  Nathaniela  Rothschilda)  farmeru  po  imenu  De  Beer  za  njegovu
 kojima  vladaju  gmazovski  hibridi  dijamantima  bogatu  zemlju  te se  latio dovođenja svih vlasnika pojedinih rudnika  u tom
   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248