Page 35 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

da kokoš Freaky zorom počne kukurikati. Ona/on je mogla pomisliti: „Zakukurikat poistovjećuju s bivšom računalnom 'osobnošću' da se manifestiraju kao mentalna
ću kada svane sunce", ali, u stvarnosti o tome je odlučivao clektrokemijski program. Ja projekcija svojeg fizičkog obličja. U filmovima iz trilogije Matrix nazivaju se „preostala
većinom ustajem rano, dok se sunce rada i ptice počinju cvrkulati. Zar itko vjeruje da slika o sebi". U slučaju viđenja duhova ljudi mogu vidjeti malo dijete ili starca, a kasnije
sve te ptice imaju istu misao u isto vrijeme da će početi cvrkutati? Ne, to je kolektivni mogu saznati da je ondje nekoć živjela osoba takvog opisa. Čini se da tim pojavama
računalni program koji se tada pokreće. Vrlo često isto se događa s ljudima koji misle najčešće doprinosi nasilna i traumatična smrt, premda se to može dogoditi svakom tko
da „oni sami" imaju takve i takve misli i emocije koje ih vode do određenih postupaka i je zbunjen glede svoga identiteta. Postoje i drugi uzroci pojave duhova, a ovo je jedan
ponašanja. To nisu oni', to je program. Isto je sa seksualnošću i seksualnim sklonostima. od njih.
Baš kao što se mlada kokoš koja se nakon određene kemijske promjene pretvorila u Moja majka Barbara umrla je 2006. nakon dugog i bolnog propadanja njenog
pjetlića, poželjevši se pariti s kokošima, tako i našom seksualnošću upravljaju naši mentalnog i fizičkog zdravlja tijekom gotovo dvadeset godina. Ustvari, nije propadala
računalni programi i kemijsko stanje koje je rezultat tih programa. Heteroseksualnost ona nego njezino tjelesno računalo. Kroza sve je to prolazila boreći se srčano i hrabro,
je elektrokemijski softverski program, kao i homoseksualnost. Promijeni li se program, sve dok brojni nagomilani problemi nisu doveli do toga da njeno računalo više nije
kao u slučaju ranije spomenute homoseksualne žene koja se podvrgnula presađivanju moglo funkcionirati. Došao je trenutak kojeg zovemo 'smrt'; iskustvo od kojeg najviše
organa, može se promijeniti i oblik seksualnosti. Glavni spolni hormoni su estrogen (u strepimo lijekom čitavog ljudskog postojanja. Najekstremniji je to strah koji nas okiva
žena) i testosteron (u muškaraca). Ljudi koji žele promijeniti spol ponekad će uzimati - strah od nepoznatog. Upravo zbog straha od smrti ljudi šute iako bi mogli razotkriti
hormonsku terapiju kako bi im izrasle dojke ili da bi im se produbio glas itd. Slično se velike tajne, čime bi se skinuo veo sa zavjere koju razotkrivam. Upravo strah od smrti
dogodilo mladoj koki Freaky. Razdoblje koje nazivamo pubertet, kada tinejdžeri prolaze ljude čini robovima medicinske profesije i svećenstva dok očajnički nastoje ostati živi ili
kroz kemijske promjene što vode do spolne zrelosti i odrasle dobi, također je posljedica izbjeći neki vječnogorući 'pakao'. Svaki oblik straha nas ograničuje, ali strah od smrti je
toga što tjelesno računalo otpušta hormone u njihov tjelesni sustav. duhovni i emocionalni Alcatraz.

Dio je to odvijanja računalnog programa koji nas vodi od rođenja ka starosti. Kao dijete plašio sam se smrti, a još sam se više bojao da će mi umrijeti majka ili
U proces se može umiješati beskrajna svijest, ali ne-svjesni ljudi (golema većina) otac. Zbog lošeg zdravlja moje majke osjetio bih paničnu zabrinutost kada bi imala
jednostavno slijede svoj softver. nevjerojatno teške napadaje kašlja. Moj se otac zasigurno bojao smrti zbog straha od
nepoznatoga. Bio je pripadnik Vojnog sanitetskog korpusa u postrojbama koje su u
Život poslije života Drugom svjetskom ratu napredovale Italijom. Vidio je strašno siromaštvo običnih ljudi,
Ono što zovemo smrt najveća je zagonetka 'života'. Ima li života poslije smrti? Kamo posebno u Napulju, usred svekolikog bogatstva Rimokatoličke crkve. To ga je pretvorilo
potom odlazimo? Kako može biti života nakon što je tijelo umrlo? Na sva ta pitanja u žestokog protivnika religije do kraja života. Nažalost, svaku ideju o životu poslije
možemo dobiti odgovor čim shvatimo razliku između tjelesnog računala i beskrajne smrti izjednačavao je s religijama koje je toliko prezirao, pa mu je promakla spoznaja
svijesti. Kao što sam već iznio u grubim crtama, beskrajna svijest proživljava ovu da život nakon smrti nije povezan s bilo kojom religijom. On jednostavno jest, bilo da
stvarnost kroz tjelesno računalo, što je slično nošenju genetskog svemirskog odijela. mašete križem, predajete svoj život 'Isusu' ili mislite da je religija hrpetina gluposti. Nije
Naše niže razine svijesti mogu se smesti, što se uglavnom i događa, poistovjećujući se potrebno tragati za vječnim životom, mi ga već imamo. To je gotova činjenica. Pitanje
s tim računalom. Kada ovo računalo prestane funkcionirati - ili 'umre - naša svijest je samo kakva vrsta vječnoga života, a odgovor ovisi o nama, a ne nekom gnjevnom,
napušta ovo carstvo privida i počinje s procesom prisjećanja onoga što ona doista jest. osvetoljubivom 'Bogu' koji će nas suditi.
To se može dogodili trenutno kod onih koji su bili svjesni svojeg pravog identiteta prije U nekim ranijim vremenima majčina bi me smrt, kao i očeva, shrvala. No dobivši
„smrti računala", a kod drugih može potrajati ako je njihovom utjelovljenom sviješću dublji uvid u stvarnost 'života' te u ovu iluzornu stvarnost počeo sam mijenjati svoju
posve ovladao njezin računalni identitet. Iz tog razloga postoji cijelo mnoštvo priča percepciju tog vibracijskog prelaska, ili tranzicije, koji zovemo umiranjem. Prava priroda
o 'duhovima' koji 'opsjedaju' mjesta na kojima su nekoć živjeli. O n o što nazivamo 'smrti' - zapravo nesmetani prijelaz iz života u život - vrlo je dobro prikazana u filmu Ja
duhovima često su bestjelesni entiteti, aspekti svijesti, koji sebe još uvijek poistovjećuju ću budan sanjati iz 1998. godine u kojem glumi Robin Williams. Jednostavno, radi se o
s računalom kojeg su nekada nastavali te žive u dimenziji nalik limbu, vrlo bliskoj ovoj napuštanju biološkog računala i, sukladno tome, frekvencijskog raspona ili dimenzije u
našoj. Bliskost tih frekvencijskih stanja omogućuje nam da „vidimo duhove". Pomalo kojem to računalo radi. Naša svijest potom nastavlja svoje vječno postojanje u drugim
i
je to nalik smetnjama koje mamo između dviju radio postaja koje se na skali nalaze razinama stvarnosti. Razumljivo, zbog naših vezanosti uz ljude i sjećanja mi tugujemo
preblizu. Na isti način ljudi poznati kao 'vidovnjaci' - oni pravi - imaju sposobnost da kada nas naši najdraži napuste i to je razumljivo. Kada se primaklo vrijeme da moja
se podese na druge frekvencije i dimenzije te ondje mogu komunicirati sa sviješću. Na majka napusti ovaj svijet preplavila su me sjećanja na nju iz drugih vremena. Sjetio
taj se način mogu povezati s 'preminulima' i proslijediti poruke njihovim najdražima. sam se kako je, kada sam bio mali, dok je čistila kameni pod običavala pjevati pjesmu
Umjesto razumijevanja što se događa poslije 'smrti' - kada se beskrajna svijest oslobađa „Dječak na kojeg je Djed Mraz zaboravio". Tada bih uvijek plakao i govorio joj neka on
računalne stvarnosti - 'duhovi' nastavljaju vjerovati da je 'zemaljska osobnost ono moje poklone zadrži za sebe. Sjetio sam se kako bi se mama, kada bismo začuli kucanje
što oni jesu. Neki ih nazivaju „zemljom vezane duše" ili „izgubljene duše". Toliko se na vratima, ponekad sakrila sa m n o m iza kauča. Kazala bi mi da budem miran i tih: