Page 56 - David Icke - Vodič kroz svjetsku zavjeru

Na internetu sam naišao na ovakav internetski opis načela holograma tipa „svaki Kristalna antena
dio je manja cjelina": DNK je kristalinska tvar s obličjem koje ju čini savršenim primopredajnikom. Kao što
je istaknuto u jednom internetskom članku, zavojita dvostruka spirala činiju izvrsnom
Ovo je moguće zato što tijekom holografskog snimanja na svaku točku na holografskoj elektromagnetskom antenom: izduženi oblik čini ju plosnatom antenom za električne
površini utječu svjetlosni valovi odraženi iz svih točaka u prizoru, a ne samo iz jedne signale, a prstenasti oblik omogućuje da bude vrlo učinkovita magnetska antena. DNK
točke. Kao da je, tijekom snimanja, svaka točka na holografskoj površini oko koje je također kristalinska, što ju čini još snažnijim prijemnikom, predajnikom i pojačalom
može snimati sve što vidi, u svim smjerovima. Nakon što je hologram snimljen, frekvencija ili svjetlosti' koje se povezuju s kozmičkim internetom - matriksom. Kristal
gledanje u neku točku u tom hologramu nalik je gledanju 'kroz' jedno od tih očiju.
je jedan od osnovnih dijelova 'fizičkog' obličja. Membrana svake ljudske stanice tekući
i
je kristal i, ovisno o tome koga pitate, mamo ih između 50 i 70 trilijuna. Bruce Lipton,
Primjer ovog koncepta: mi možemo izrezati i pogledati mali djelić nekog snimljenog
holograma; s iste udaljenosti vidjet ćemo manje nego prije; ali još uvijek možemo znanstvenik istraživač i bivši profesor na medicinskom fakultetu, iznio je podrobnu
vidjeti cijeli prizor tako da svoju točku gledanja pomaknemo bočno ili da se studiju o staničnoj membrani u svojoj knjizi Biologija vjerovanja. Zaključio je da je
hologramu sasvim približimo, na isti način na koji možemo gledati van u svakom „membrana poluvodič od tekućeg kristala s vratima i kanalima". Poluvodiči su odlični
smjeru s nekog malog prozora u kući. Ono što gubimo je sposobnost da vidimo provodnici elektriciteta, a mogu poslužiti i kao izolatori. Ima ih u električnim napravama u
predmete iz mnogih smjerova, jer smo prisiljeni ostati iza prozorčića. računalima, digitalnim audioplayerima i mobitelima, jezgra su mikroprocesorskih čipova
i tranzistora. Sve što je kompjutorizirano ili koristi radio valove ovisi o poluvodičima, a
Točno to činimo pomoću tjelesnog računala. Stvarnost vidimo kroz 'prozorčić', dok ovdje imamo poluvodičku membranu od tekućeg kristala koja obavija svaku stanicu!
ju beskrajna svijest može vidjeti iz svih smjerova. Dakle, dvije točke gledanja u osnovi su Glavni sastojak poluvodiča korištenih u našoj elektronici i čipovima je silikonski kristal,
različite. Vodeći manipulatori koje razotkrivam u ovoj knjizi, odnosno „ljudi iz sjene", odatle i izrazi „silikonska dolina" (u Kaliforniji) i „silikonska ekonomija". Nedugo nakon
barataju većim znanjem o holografskim načelima i tjelesnom računalu te nas tako mogu što je Lipton shvatio da je stanična membrana „poluvodič od tekućeg kristala s ulazima
zavarati usadivši nam iskonstruiranu holografsku stvarnost. i kanalima", uzeo je knjigu o računalima i vidio da se kompjutorski čipovi definiraju kao
„ ... kristalni poluvodiči s ulazima i kanalima". On piše:
Holografski internet
Iz svega ovoga proizlazi još jedno logičko pitanje: ako mi stvaramo našu vlastitu Potpuno usredotočen, proveo sam još nekoliko sekundi uspoređujući i razlikujući
holografsku stvarnost u našem mozgu, kako to da svi mi vidimo u biti isti krajolik? Ne biomembrane sa silikonskim poluvodičima. Shvativši da istovjetna narav njihovih
bismo li tada jedni drugima stvarali vrlo različite prizore? Da, ali ovdje postoje dvije definicija nije slučajna, nakratko sam ostao osupnut. Stanična membrana doista je
glavne razine: ono što vidimo kao okvir našeg života (ulični prizori, šume, oceani, strukturni i funkcionalni ekvivalent... silikonskog čipa.
zvijezde, planeti) te kako doživljavamo i utječemo na taj okvir. Svi mi možemo vidjeti
kako pokraj nas prolazi isti automobil (okvir), ali imamo različita gledišta o onome
t
što mislimo o om automobilu te o tome bismo li ga željeli voziti (kako doživljavamo
i utječemo na okvir). Temeljni krajolik - okvir, „filmski prizor", kolektivna stvarnost
- proizvodi ono što nazivam holografski internet. Nije važno pristupate li World
Wide Webu s računala u Kini, Americi, Europi ili Južnoj Africi: vi se spajate s istom
kolektivnom stvarnošću - internetom. Možete otići na različite web stranice i stvoriti
različite zaključke o tome što o njima mislile, ali kolektivna je stvarnost ista. Naša
tjelesna računala podešena su na mrežu daleko sofisticiranije frekvencije, ili na „Kozmos
Wide Web", koji nazivam 'matriksom'. To je ono što nam daje našu kolektivnu stvarnost
i prilično je nalik bežičnim internetskim vezama koje su danas sve zastupljenije. Preko
svog prijenosnog računala, kada se nađem na mjestu s bežičnom vezom, mogu pristupiti
internetu bez ikakvih žica ili dodatnih priključaka. Računalo hvata internet s nevidljivih
frekvencijskih polja u atmosferi, a isto čini i računalni sustav našeg mozga/DNK. U taj
je proces uključeno otprilike 95 posto one „suvišne D N K " i oko 95 posto našeg mozga Slika 24: Naša DNK i genetska struktura je Slika 25: Mozak/tijelo kodiranje tako da pristupa
kompjutorski terminal i prijemnik/predajnik frekvenciji bežičnog interneta - 'matriksa' - za ovu
za kojeg nam kažu da ga ne koristimo. Naša tjelesna računala dekodiraju 'matriksovu'
koji nas spaja s 'holografskim internetom' stvarnost. Jednom kada poslije smrti napustimo
mrežu u prividnu holografsku 3D stvarnost na isti način na koji moj laptop pristupa - našom kolektivnom stvarnošću. Žice između ovo tjelesno računalo prestajemo biti podešeni na to
bežičnom internetu iz nevidljive frekvencije u atmosferi te ju dešifrira u matematičke kompjutorskih ljudi ovdje su simboličke, jer je to frekvencijsko područje i, prema lome, 'napuštamo' ovaj
kodove koji se pojavljuju kao web stranice, slike i grafički prikazi (slike 24 i 25). bežični internet kojem se pristupa podešavanjem 'svijet'
na njegovo frekvencijsko područje.