Page 14 - Dušan Đurović - Dukljanska zemlja.qxd

Roman „Dukljanska zemlja“: okovanost zemljom
potrebom za prisvajanjem nečega što po svojoj prirodi ne može
nikome ni pripadati. U skladu s tom usporedbom nametnulo se
pitanje čovjekove osobene racionalnosti koja bi trebalo da ga čini
drugačijim od drugih bića i da ga čini svjesnim toga da mu ne pri-
pada ništa osim njega samog, a da je Priroda zapravo samo jedno
nepregledno obilje života. Međutim, ispostavilo se da je čovjek
najgora životinja – on je zloupotrijebio svoju inteligenciju i stvo-
rio oružje u nadi da će pokoriti Prirodu, a zajedno s njom i sav
ljudski rod, nesvjestan toga da će uništiti zapravo sebe. Poveo je
nebrojeno mnogo ratova i natapao zemlju krvlju, ali zemlja će
opet rađati i omogućavati život, a dobro i zlo se iz zemlje nikad
rađati neće jer njih tvori čovjek.

literatura:

Primarna literatura

- Đurović, Dušan, Dukljanska zemlja, Pegaz & Zmaj, Bijelo Polje –
Novi Sad, 2005.

Sekundarna literatura

- Bošković, Milorad, Ava Gardner na Koniku, NIO „Univerzitetska
riječ“, Nikšić, 1987.
- Čirgić, Adnan, Natprirodna bića u tradicijskoj kulturi Crnogoraca,
FCJK, Cetinje, 2018.
- Deretić, Jovan, Istorija srpske književnosti, Nolit, Beograd, 1983.
- Đurović, Žarko, „U traganju za književnim vrijednostima Dušana
Đurovića: poetske vizure ‘Dukljanske zemljeʼ (sto godina od
stvaraočevog rođenja)“, Stvaranje, br. 1/3, Udruženje književnika
Crne Gore, Podgorica, 2001, 254–259.
- Fraj, Nortrop, Anatomija kritike: četiri eseja, Naprijed, Zagreb,
1979.
- Hesiod, Teogonija, Unireks, Podgorica, 2008.

www. maticacrnogorska.me MATICA, br. 82, ljeto 2020. 231