Page 116 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 0 6 Svijet bez raka

logično očekivati da rezultati budu smanjenje veličine tumora kao i povećanje
postotka zloćudnosti. Ustvari, upravo to se i događa.
Komentirajući taj mehanizam, dr. John Richardson objasnio ga je ovako:
Zračenje i/ili otrovi koji oponašaju zračenje zaista smanjuju opipljivu, očiglednu ili
mjerljivu tumorsku tvorbu. Često to smanjenje može biti do sedamdeset pet posto
mase tvorbe ili više. Zračenje i otrovi jesu sredstva sa selektivnim djelovanjem.
Oni selektivno ubijaju sve osim definitivno neoplastičnih [kanceroznih] stanica.
Na primjer, dobroćudni miom maternice obično se pod zračenjem istopi kao
snijeg na suncu. Ako u takvom tumoru ima neoplastičnih stanica, one će
ostati. Veličina samog tumora tako se može smanjiti za devedeset posto, dok
će se relativna koncentracija definitivno neoplastičnih stanica time povećati za
devedeset posto.
Kao što svi klinički liječnici znaju - ili bi barem trebali znati - pacijentovo opće
zdravlje ne popravlja se u značajnoj mjeri nakon što su zračenje ili otrovi smanjili
vidljivu tvorbu u leziji. Naprotiv, često dolazi do eksplozivnog ili fulminantnog
povećanja biološke malignosti lezije. Karakteristična je u vezi s time pojava
difuznih metastaza i naglo slabljenje opće vitalnosti, nakon čega ubrzo slijedi
smrt. 11

I tako vidimo da rendgenska terapija trpi od istih nedostataka kao i operacije.
Ali ima i jedan nedostatak više: zapravo povećava vjerojatnost da će se rak razviti
u drugim dijelovima tijela.
Pretjerano izlaganje zračenju djelotvoran je način da se izazove rak. To je
prvi put dokazano u slučaju preživjelih u Hirošimi. Kod njih je zamijećeno
povećanje učestalosti raka. U međuvremenu su to potvrdile mnoge nezavisne
studije. Na primjer, nedavni naslov u jednim nacionalnim novinama kaže nam:
OTKRIVEN 'ALARMANTAN' BROJ SLUČAJEVA RAKA KOD LJUDI KOJI
SU IMALI TERAPIJU RENDGENSKIM ZRAKAMA PRIJE 20 GODINA. 12
Standardni priručnik za registrirane medicinske sestre Textbook of Medical
Surgical Nursing najkategoričniji je po tom pitanju. U njemu piše:

To pitanje važno je za javno zdravlje jer potencijalno uključuje velik broj ljudi
koji mogu biti izloženi niskim razinama zračenja tijekom dugog vremenskog
razdoblja. Klasičan primjer predstavljaju žene koje su početkom 1920-ih godina
radile na bojenju kazaljki satova i budilica svjetlećim bojama (koje su sadržavale
radij). Godinama kasnije, zbog kancerogenog učinka radija javljao se sarkom
kostiju. Slično tome, leukemija se češće javlja kod radiologa nego kod drugih
liječnika. Još jedan primjer su preživjeli iz Hirošime u kojih je bilo vidljivo
djelovanje niskih razina zračenja...

Otvoreno pismo zainteresiranim liječnicima, studeni 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.
National Enauirer, 7. listopada 1973. g., str. 29.