Page 14 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 14

xiv                            Svijet  bez  raka

        zapravo nema ničega konkretnog što bi bilo zaista novo.  Svaki  događaj  samo je
        nastavak sila i  rasprava koje su mu prethodile.
           Na primjer, 1977. roditelji Chada Greena kidnapirali su vlastitog sina i odveli
        ga u Meksiko kako ih službenici iz Massachusettsa ne bi prisilili na kemoterapiju
        zbog leukemije od koje je bolovao.  Oni su se umjesto toga opredijelili za preh­
        rambenu terapiju. Dio je to visoke cijene koju plaćamo za to što smo vladi ustu­
        pili moć da odlučuje što je najbolje za nas i naše obitelji.  Kada interesne skupine
        postanu dovoljno politički jake da pišu zakone tada nam te skupine govore što da
        radimo - sve u ime naše zaštite,  dakako.
           Priča o  Chadu Greenu dobila je velik publicitet, ali nažalost ista stvar otada se
        nebrojeno puta ponovila s  drugom  djecom uz vrlo  slabu medijsku popraćenost.
        Primjerice, 1999. Jamesu i Donni Navarro rečeno je da njihov četverogodišnji sin
        Thomas ima maligni tumor na mozgu.  Posljedica operacije bila je ta da je dijete
        izgubilo sposobnost govora, oslijepilo je i nije više moglo hodati.  Kad su liječnici
        roditeljima priopćili da će Thomasa dodatno podvrgnuti zračenju i kemotera-
        piji oni su proučili medicinsku literaturu i tako  saznali da bi ti tretmani vjero­
        jatno dodatno  oslabili funkciju  dječakovog mozga i da su izgledi za dugoročno
        preživljavanje ionako  slabi.  Zato  su  odlučili isprobati  alternativnu terapiju  zvanu
        antineoplastoni koja se nudila na Istraživačkom institutu Stanislavv R.  Burzvn-
        sky u Houstonu. U toj fazi umiješala se FDA i zabranila dr. Burzvnskom da
        dječaka primi za pacijenta,  osim  ako prije toga ne bude podvrgnut kemoterapiji i
        zračenju.
           G.  Navarro objašnjava:  «Ono što ti ljudi ne razumiju je da od njega više neće
        ostati  dopustimo li  da ga prvo  podvrgnu tom zastrašujućem tretmanu.«  Budući
        da se nije pokorio zahtjevima liječnika bolničko osoblje počelo ga je uznemirivati
        telefonskim pozivima.  Jedan  onkolog zaprijetio je  da će  uputiti prijavu  državnim
        organima.  Kako je g.  Navarro i dalje odbijao liječnik je otišao u socijalnu službu i
        podnio  prijavu  protiv  roditelja  za  zlostavljanje  djeteta.
           Filmski glumac Steve McQueen 1980. također se našao u vijestima kad
        je otišao u Meksiko radi laetrila i drugih neortodoksnih terapija.  Kad je na­
        kon operacije četiri mjeseca kasnije umro tisak je bio u ekstazi,  objašnjavajući
        američkom  narodu da laetril ne djeluje.
           Propustili su izvijestiti daje, kako se čini, laetril zaista izliječio McQueenov
        rak i da je u njegovom trbuhu ostao samo nekancerozni tumor.  (Većina tumora
        sastoji se od mješavine kanceroznog i nekanceroznog tkiva.)  McQueen se osjećao
        odlično i odlučio je odstraniti izraslinu iz kozmetičkih razloga.  Njegova smrt bila
        je posljedica komplikacija te operacije, a ne raka.  U najutjecajnijem tisku nije se
        mogla naći ni riječ o njegovom prethodnom oporavku.  Kao rezultat toga, mili­
        juni Amerikanaca koji su pratili priču stekli su  dojam da je laetril samo još jedna
        prijevara.  Nastavak je  to  trajnog pristranog  medijskog izvještavanja  o  laetrilu.  A
        nastavlja se  i danas.
           Najistaknutiji  primjer kontinuiteta bili  su  takozvani  znanstveni  testovi  koje
        provode najveći centri  za istraživanje raka u zemlji  radi  utvrđivanja da li laetril
        djeluje ili se radi o prijevari. I Klinika Mayo i Memorijalni centar za rak Sloan-
   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19