Page 134 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

da će dijete biti ispravno jedino ako mu odrasli smo iskusili razvoj vlastitih mogućnosti, stvar-
daju ono što je poželjno, a odstrane od njega nost sazrijevanja u sebi, snagu vlastite razum-
ono što se čini da je nepoželjno. Nema potrebe ske moći i ljubavi. Osnova racionalne vjere je
da se vjeruje u robota, budući da u njemu i produktivnost. Živjeti u vlastitoj vjeri znači
nema života. živjeti produktivno. Iz toga slijedi da su vjero-
Vjera u druge ima svoju kulminaciju u vjeri vanje u silu (u smislu dominacije) i upotreba
u čovječanstvo. U zapadnom svijetu ta je vjera sile suprotno od vjere. Vjerovati u silu koja po-
bila izražena religijskim terminima u židovsko- stoji znači ne vjerovati u razvitak mogućnosti
kršćanskoj religiji, a u svjetovnom jeziku ona koje još nisu realizirane. To je predviđanje bu-
je našla svoj najsnažniji izraz u progresivnim dućnosti zasnovano jedino na očitoj sadašnjosti;
političkim i socijalnim idejama posljednjih sto ali ono se pokazuje kao žalosno pogrešan pro-
i pedeset godina. Poput vjere u dijete, ona se račun, duboko iracionalan u svom predviđanju
mogućnosti
i
ljudskog
rasta.
ljudskih
postoji
Ne
zasniva na ideji da su čovjekove mogućnosti racionalna vjera u silu. Postoji podvrgavanje
takve da će one, uz odgovarajuće uvjete, biti sili, ili, u onih koji je imaju, želja da se zadrži.
sposobne da izgrade socijalni poredak što se Dok se mnogima čini da je sila najrealnija od
ravna prema principima jednakosti, pravde i svega, dotle je čovjekova povijest dokazala da
ljubavi. Čovjek još nije uspio izgraditi takav
poredak i zato uvjerenje da on to može zahtije- je sila najnestalnije od svih ljudskih dostignuća.
va vjeru. Ali, kao i svaka racionalna vjera, ni to Pošto se vjera i sila međusobno isključuju, sve
nije proizvoljno mišljenje, već se zasniva na do- religije i politički sistemi, koji su prvotno izgra-
kazu prošlih dostignuća ljudske vrste i na unu- đeni na racionalnoj vjeri, korumpiraju se i na-
tarnjem iskustvu svakog pojedinca, na njegovu posljetku gube i onu snagu koju imaju, ako se
vlastitom doživljaju razumnosti i ljubavi. oslone na silu, ili čak ako se s njom povežu.
zahtijeva
hrabrost,
Dok su iracionalnoj vjeri korijeni u podvrga- se Vjerovanje rizik, spremnost čak sposobnost da
da
preuzme
se
prihvati
vanju sili, koja je premoćno snažna, sveznajuća
i svemoguća, u abdikaciji vlastite snage i moći, bol i razočaranje. Tko god inzistira na sigurno-
racionalna vjera se zasniva na suprotnom isku- sti i zbrinutosti kao osnovnim uvjetima života,
stvu. Mi na taj način vjerujemo u misao, jer je ne može vjerovati. Tko god se zatvori u sistem
ona rezultat našeg promatranja i mišljenja. Mi obrane, služeći se suzdržijivošću i posjedova-
vjerujemo u mogućnosti drugih, samih sebe i njem kao sredstvima za svoju sigurnost, stvara
čovječanstva, i to samo do one mjere do koje od sebe zatvorenika. Biti voljen i voljeti tako-

156 157