Page 74 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

14 6 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I Opraštanj e je oblik otpuštanja , ali to dvoje nije jedno te isto 147

institucijama koje smatramo odgovornima za vlastitu mašte, ne umanjuje njegovu moć. A zašto nam privlači
nesreću. pozornost? Sada više ne možemo promijeniti ono što
Živimo u kulturi prožetoj osjećajem da nam je netko bismo željeli: nepravdu, uvrede. Kakav je smisao u ob­
nanio zlo. Uspijemo li za svaku nezgodu okriviti nekoga navljanju bijesa i tuge? Imamo li nekakvog izbora?
drugoga, ne moramo se prihvatiti teškog zadatka ispiti­ Pomirenje s prošlošću neminovno je proces opraštanja
vanja koliko smo sami pridonijeli vlastitoj nevolji, a ne i otpuštanja; najjednostavniji i najteži od svih ljudskih pot­
moramo prihvatiti ni činjenicu da u životu uvijek ima hvata. Istodobno je čin volje i predavanja. Nerijetko nam
nevolja. Prebacivši odgovornost na nekoga izvan sebe se, sve do posljednjeg trenutka, čini neizvedivim.
propuštamo mogućnost usvajanja iscjeliteljske spoznaje: Pokušavajući navesti ljude na razmišljanje, često zat­
da ono što nam se dogodilo nije ni izbliza tako važno kao ražim od njih da napisu vlastiti epitaf. U nekoliko riječi
način na koji smo reagirali. trebaju sažeti čitav svoj život pa su zbunjeni i nerijetko
Prije nekoliko godina, dok sam stajao u redu za skijaš­ pišu smiješne i omalovažavajuće rečenice. »Čitao je puno
ku uspinjaču, srušilo me vozilo za snijeg bez vozača i sa časopisa«. »Počela je polagano, a onda odustala«. »Re­
smrznutim regulatorom. Privremeno se nisam mogao kre­ kao sam vam da sam bolestan« i »Drago mi je da je sve
tati, ali ozljede nisu bile trajne. Cijeli sam događaj doživio gotovo«. Potičem ih da još malo razmisle o tome i onda
kao primjer nepredvidljivih životnih rizika. Nisam se mo­ počinju otkrivati one vidove svoga života na koje su po­
gao uvjeriti da bi vozila za snijeg bila sigurnija ako bih nosni: uloge roditelja, supružnika, vjernika.
dobio odštetu na sudu. Djelatnici skijališta su mi se ispri­ Zapravo mislim da bi u svoju oporuku svatko trebao
čali i dali mi karte za besplatnu vožnju uspinjačom - i to je uključiti i vlastiti epitaf. Dok razmišljaju o vlastitoj smrti,
bilo sve. To mi je iskustvo donijelo zgodnu priču i novo mogli bi dodati i ovakav odlomak: »U pogledu moga epi­
poštovanje prema snazi velikih pokretnih predmeta. tafa želio bih sljedeće...«. Ponekad me pitaju što bih ja
odabrao. Kažem im da mi se sviđaju riječi Ravmonda Car-
Pomislite na omalovažavanje, uvrede, prijekore i, što
je najvažnije, na neispunjene snove - sve je to dio života. vera:
Sjetite se da i vaši najbliži srodnici nečemu prigovaraju i
bilježe uvrede. Većina je ljudi zaokupljena prebaciva­ Jesi li ipak dobio ono
njem krivnje zbog uvreda iz prošlosti na druge ljude i Što si želio od ovoga života?
zato ne može postaviti najvažnije pitanje: što sada treba­ Ja jesam.
mo napraviti kako bismo poboljšali svoj život? A što si to želio?
Za mnoge je ljude prošlost beskonačno zabavan, iako Da mogu reći da sam voljen.
često bolan, film kojega neprestano gledaju ispočetka. U Da se osjećam voljenim na ovoj Zemlji.
njemu su obuhvaćena sva objašnjenja, sveukupni jad i
tegobe koje su nas napravile ovakvima kakvi smo da­
nas. To što je film, kada ga usporedimo s verzijama dru­
gih ljudi iz zajedničke prošlosti, uglavnom djelo naše