Page 369 - Ilijada

Homer: Ilijada

Neka bi počela drva da gore. Irida brza
Molitve njegove čujuć glasonoša vjetrima dođe,
200 Vjetri se zajedno svi u domu Zefira ljutog
Gošćahu, čašćahu tad. Dotrčavši Irida brza
Na prag kameni stade; kad očima spaze je vjetri,
Odmah poskoče svi, i svaki je k sebi pozove;
Al' sjest ne htjede ona, već ovu besjedu reče:
205 "Meni do sjedanja nije, jer natrag Okeanu idem,
U etiopsku zemlju, gdje bozima sad hekatombe
Kolju, žrtava svetih da ondje okusim i ja;
Ali Boreja moli i Zefira bučnog Ahilej,
Da dođu, i njima on obećava klanice krasne:
210 Lomaču u plamen njemu uspir'te, na kojoj Patroklo
Leži, kojega svi oplakuju sada Ahejci."
Tako rekavši ode, a vjetrovi odmah se zatim
Dignu s bukom golemom i oblake pred sobom vijuć.
Brzo duhati dođu na pučinu, - vali se dižu,
215 Vjetri zviždeći pire; do grudaste dospiju Troje
I na lomaču padnu, a oganj bukteći vrlo
Praskaše, te noć cijelu fijučuć i duhajuć skupa
Lomači dizahu plam; a Ahilej dvoušni kondir
Uzevši čitavu noć iz vrča zlatnoga vino
220 Grabljaše te ga junak po zemlji l'jevaše i njim
Močaše zemlju dušu Patrokla zazivajuć jadnog.
Kao što rida otac, kad kosti mladoženje sina
Pali, koji je smrću rastužio jadnoga oca
I mater: tako je rido Ahilej drugarove kosti
225 Paleć, uz lomaču pužuć i uzdišuć tužno za njime.

3. 29. dan. Čašćenje pokojnika. 226-397.

A. Sahrana Patroklovih kosti. 226-261.

Kada Danica ide, da zemlji javi već svjetlost
(Za njom u šafran-plaštu nad pučinom sipa se zora),
Gasit se lomača stane, i prestane gorjeti plamen;
Onda vjetrovi natrag u dvore vrate se svoje
230 Po moru pjenastom Tračkom, a ono nabuji, zauji,
Onda se ukloni dalje od lomače divni Ahilej,
Počine trudan, a san na njega slađahni padne.
K sinu se Atrejevu na iskup kupljahu ljudi,
Njihova hoda lupa i tutnjava probudi njega,
235 Te se digne i sjedne i riječ im prozbori ovu:
"Atrejev sine, i vi o boljari ahejskog ljudstva,

369