Page 395 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 395

Tesla, portret među maskama
         Nećak je i ranije bio u Njujorku. Ipak još nije bio siguran da li su i u
     Americi ljudi vezani Zemljinom težom ili slobodno lebde iznad ulica kao
     ptice.
         Crnci su osvetlili ulice širokim osmesima. Krivonogi mornari ubaci-
     vali  su  novčiće u barske  džubokse.  Rut  Louv je plakala  „Nikad se više
     neću smejati”. Latinosi sa tamnim naočarima ćoškarili su predbrijačni-
     cama. Muzika na radiju tekla je sama od sebe onako kao što kiša pada.
     Plava zastava stajala je u prozoru ako su u tom stanu imali vojnika. Zlatna
     -  ako je neko poginuo. Ratna čokolada je imala ukus sapuna.
         Tesla je kupio novine i video u kakvo su žalosno stanje dospele neka-
     da  gorde  vile  u  Njuportu.  Arhitektonske vaze  padale  su  sa  slavne  vile
     Brejkers, koju je nekad posećivao sa Stenfordom Vajtom.  Sadašnja vla-
     snica, grofica Laslo Sečenji, žalila se na tužno stanje stvari. Vrt je podiv-
     ljao.  U  dnu  strane,  u  istim  novinama,  kralj  svih  ruskih,  bugarskih  i
     srpskih cigana, Stiv Koslov sa Bauerija, je izjavljivao:
         -  Ja prezirem rad.
         Grad je bio kao Mojsijev grm koji gori. I sve je u svetubilo povezano
     onako kako ludi ljudi misle da je povezano. Vrisak neona je slao poruke
     reklamnih proročišta. Po trgovima su plovile hipnotisane gomile. Šetači
     su bili deo velike duše, pneume. Sve individualnosti su bile iznajmljene
     kao maske za karneval.  Mala izvitoperenost je  pretvorila lice  u maske.
     Ljubavje davala vrednost maskama. Neki čovekje, Robertovim glasom,
     rekao ženi:
         -  Divna si kad zevaš.
         Ljudi su vibrirali u međuvibriranjima sveta.
         -  Ti si đavo! -  doprlo je iz gomile.
         Drugi glas je odgovorio brzo, kao da odbija tenisku loptu:
          -  Slušao si ogovarače.
         Ispod svih zvukova sveta tekle su spore, raa-aa-zvu-čene reči.
         Tesla je  po  treći put u životu čuo odlomke zaboravljene pesme iz
     vremena Seobe naroda. Pred portorikanskom piljarnicom debeli čovek je
     dovršavao staru priču o istini:
          - 1 znate li šta je mladiću rekla ta matora Istina? Kad se vratiš među
     Ijude i kad te pitaju o meni, reci im da sam mlada i lepa.

         Tesla se setio kako ga je gospodin Delmoniko jednom zamolio da
     odigraju partiju bilijara.


                                                             401
   390   391   392   393   394   395   396   397   398   399   400