Page 359 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 359

114.

                         Pismo Golubici




         Meka! Mila! Moja!
         0 , puna svetla i gugutava. O, graciozna neuhvatljivosti!! O, belino!
     Čistoto! Sjaju! Paperjasti snu bez mrlje. O, ti čija krila, maglena od brzine,
     svojim lepetom ispiraju svet. O, samilosti kojom pulsira krvotok stvari.
     O,  tugo,  isplakana iz punog srca i oproštena.  O,  premili zavičaju moje
     duše. O, dušo.
         Graciozna slabosti koja caruje nad snagama!
         O, ti koja si lebdela nad vodama pre stvaranja! Ti koju je, posle poto-
     pa, Noje prvu pustio sa barke!
         Ja te hranim, hraneći sebe i čitav svet, kome si suština. Kad tvoje jato
     poput konfeta zasrebri nad gradom, letim s vama. Smesta te poznam po
     lepoti leta. Po belini.
         Sveta čista dušo, ostani sa mnom.
         Animo! Amin!
         Dok te držim na ruci, kljun čupka ugao moje usne. Bljesak se izliva iz
     tvojih očiju i iz središta sveta. Svetlost zapljuskuje moje noge, preliva se
     preko kolena. Poplava unutrašnje svetlosti zahvata moje butine i stiže u
     moja bedra, moje srce, moje čelo. Moje usne dotiču ružičasti kljun. Zasle-
     pljen  od beline,  obnevideo  mogu izgovoriti poslednje  Hristove  reči  po
     Jovanu:
         -  Sve je učinjeno.














                                                             365
   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364