Page 370 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 370

Vladimir Pištalo
      pije piće.) U italijanskom kafeu džinovski espreso-aparat sa orlom šištao
     je kao avion kad sleće.
          Šunjajućim korakom, Don Kihot je prolazio ispod uzdignutog voza
      na Drugoj i Trećoj  aveniji kroz igru senki od kojih mu se vrtelo u glavi.
      Šetao je pored kamenih crkava, u kanjonu između zgrada. Nadrastale su
      ga požarne  stepenice  i  rezervoari  na krovovima.  Uvek se  iznova  čudio
      drveću posađenom na terasama zigurata. Pogledao je u nebo stešnjeno li-
      ticama  i  osetio  vrtoglavicu.  Iz  stanice  Pensilvanija  vozovi  su  rešetali  u
      svet.
          Snovi, filmovi i reklame mešali su se sa svakodnevnim životom.
         Tesla je gledao filmove koje je režirao Vermer iz Delfta. Plavuše su
      zurile kroz veo od dima. Tipovi u odelima od tvida jurili su fatalne žene
      niz mokre ulice. Senke su bile duboke kao klanci. U barovima su se okre-
      tali spori ventilatori. Na platnu, točkovi voza su rešetali u dimu. Osvetlje-
      na  kiša je  šibala pored  prozora dok su glavni junak i  njegova verenica
     napuštali stanicu.  Zatim  se sa ekrana Bela Lugoši zagledao  u Teslu lu-
     dački-bolnim pogledom.
         -  V olim da idem u bioskope -  govorio je naš junak. -  Ja gledam kroz
      slike kao kroz staklo. Odmorim se a mogu i da mislim.
         GIuv od samoće, Tesla je izlazio iz bioskopa.
         Žmirkao je  i hranio se bukom  grada. Oko  njega je škripao,  režao,
     brujao, vrištao -  opasni i zanosni -  Njujork. Jedini grad na planeti sastav-
      ljenoj od sela. Slušao je lajanje nadzemnog voza u krivini.
         Smračilo bi se. Svetla automobila na ulicama pretvorila bi se u nešto
      sveto. Gledano sa visine, tečni nakit je sporo mileo ulicama.
          Pogled na Njujork bio je droga.
          Neonska proročišta na krovovima...
          Puls! Puls!
          ...  govorila su uvek isto.
         -  Deo  moje laboratorije je  uvek bio  na  ulici -  smejuljio se  usam-
     ljenik.
         Neumorni  šetač  se  gurao  kroz  gužvu  pred  teatrima  na  Brodveju.
     Pred ulazom, neka lako obučena cura je grlila samu sebe i drhtala.
         Kolporter u kačeketu mutirao je vežbavajući Tarzanov krik.
         -  Ja da se izvinim? -  vikao je protegljasti tip nekoj ženi. -  Ja sam pre-
     više mršav da se izvinjavam.


     376
   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375