Page 183 - William Engdahl - Sjeme Uništenja

privatni sektor, a ne američka Vlada. Ta je zamisao stigla od
Nelsona Rockefellera. Američka dominacija na području svjetske
poljoprivredne tehnologije ubrzano se pretvarala u oružje u
Hladnome ratu za Washington, a još više za moćne interese
obitelji Rockefeller.
Početkom pedesetih godina američki izvoz poljoprivrednih
proizvoda bio je po važnosti gotovo jednak izvozu oružja i
proizvoda za široku potrošnju. Višak hrane američkoga Mini­
starstva poljoprivrede smatrao se oružjem američke vanjske
politike. Godine 1954., projektom P.L. 480, zvanim i "Hrana za
mir", proces opisan ranije u ovoj knjizi uglavnom je formalizi-
ran.
Obitelji Rockefeller i Zakladi Rockefeller nije u to vrijeme
bio problem američkome Ministarstvu vanjskih poslova namet­
nuti svoja gledišta o svjetskoj proizvodnji i trgovini hrane i o
populacijskim pitanjima. Članovi te obitelji i s njima povezane
osobe iz newyorškoga Vijeća za inozemne odnose zauzimali su
sve visoke položaje u američkome ustroju za vanjsku politiku.
Jedan od pokazatelja tadašnjih intimnih veza između skupi­
ne Rockefeller i Ministarstva vanjskih poslova jest činjenica da
je svaki američki ministar vanjskih poslova, u kritičnome razdo­
blju Hladnoga rata, od 1952. do kraja mandata predsjednika
Jimmyja Cartera, tj. do 1979., prije dolaska na taj položaj bio
jedna od vodećih figura u Zakladi Rockefeller. Ministar vanjskih
poslova u Vladi predsjednika Eisenhowera John Foster Dulles,
odvjetnik s Wall Streeta, bio je, prije dolaska na dužnost mini­
stra u Washingtonu, predsjednik Zaklade Rockefeller. Ministar
u Vladi predsjednika Johna Kennedyja i Lyndona Johnsona, Dean
Rusk, na tu je dužnost došao 1961. izravno s dužnosti pre­
dsjednika Zaklade Rockefeller. Savjetnik za nacionalnu sigur­
nost predsjednika Nixona Henry Kissinger, koji je 1974. od
ministra Ruska preuzeo i položaj ministra vanjskih poslova,
također je potekao iz uskoga kruga Zaklade Rockefeller. I mini­
star vanjskih poslova u Vladi Jimmyja Cartera, Cvrus Vance,

186