Page 251 - Kuran
P. 251
34 . Saba' - Saba
Mekka - 54 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
* 1. Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na
Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu! On je Mudri i Sveznajući.
* 2. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta
se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe.
* 3. A nevjernici govore: "Čas oživljenja nam neće doći!" Reci: "Hoće,
tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam
doći." - Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji,
izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi -
* 4. da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine - njih čeka oprost i
opskrba plemenita -
* 5. a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore,
nastojeći ih onemogućiti.
* 6. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od
Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenoga,
* 7. dok oni koji ne vjeruju govore: "Hoćete li da vam pokažemo čovjeka
koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo
stvoreni biti?
* 8. Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?" Nijedno, već će oni koji u onaj
svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.
* 9. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod
njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih
sručili. To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.
* 10. Mi smo Davudu Našu milost ukazali - "O brda, ponavljajte zajedno s
njim hvalu, i vi ptice!" - i učinili da mu mekahno gvožđe bude.
* 11. "Pravi široke pancire i čestito ih pleti!" - i činite dobro, jer Ja vidim
šta radite vi.
* 12. A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana,
a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen
bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi
neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu
patnju osjeti.
246