Page 265 - Kuran

* 90. i oni ga napustiše, uzmaknuvši,
* 91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa reče: "Zašto ne jedete?
* 92. Šta vam je što ne govorite?" -
* 93. i krišom im priđe desnom rukom ih udarajući,
* 94. pa mu narod trkom dođe.
* 95. "Kako se možete klanjati onima koje sami klešete?" - upita -

* 96. "kad Allah stvara i vas i ono što napravite?"
* 97. Pripremite za njega lomaču" - povikaše - "pa ga u vatru bacite?"
* 98. I htjedoše ga na muke staviti, ali Mi njih učinismo poniženim.
* 99. "Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio" - reče - "On će me
kuda treba uputiti.
* 100. Gospodaru moj, daruj mi porod čestit!" -
* 101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.
* 102. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče:
"O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zakolati, pa šta ti misliš?" - "O
oče moj," - reče - "onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da,
da ću sve izdržati."
* 103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi,
* 104. Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime,
* 105. ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagrađujemo one koji
dobra djela čine -
* 106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!" -
* 107. i kurbanom velikim ga iskupismo
* 108. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo:

* 109. "Nek je u miru Ibrahim!"
* 110. Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine,
* 111. a on je, doista, bio rob Naš, vjernik,
* 112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim,
* 113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a među potomcima njihovim ima
vjernika i nevjernika očitih.
* 114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,
* 115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
* 116. i pomogli im da pobijede,
* 117. i Knjigu im jasnu dali

* 118. i obojicu na Pravi put uputili

260