Page 29 - Kuran
P. 29

* 247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - reče im vjerovjesnik
               njihov. - "Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi preči od njega da
               vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekoše oni. - "Allah je njega
               da vlada vama izabrao" - reče on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga
               obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar i On
               zna sve."
                   * 248. "Znak njegove vlasti" - reče im vjerovjesnik njihov - "biće kovčeg
               koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od
               Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili.* To vam je,
               zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
                   * 249. I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas staviti na iskušenje
               kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije moj, a onaj ko se ne napije,
               jedino ako šakom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napiše iz nje. I
               kada je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali - povikaše: "Mi danas ne
               možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su
               tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: "Koliko su puta malobrojne
               čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!" - A Allah je na strani
               izdržljivih.
                   * 250. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše:
               "Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas
               protiv naroda koji ne vjeruje!"
                   * 251. I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah
               mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da
               Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali,
               Allah je dobar svim svjetovima.
                   * 252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista,
               poslanik!
                   * 253. Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od
               njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu
               Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah htio,
               ne bi se međusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi već došli,
               ali oni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah
               htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi.
                   * 254. O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego
               što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A
               nevjernici sami sebi čine nepravdu.
                   * 255. Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni
               drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko
               se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta
               je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju
               samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i
               Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!




                                             24
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34