Page 29 - Kuran
P. 29
* 247. "Allah vam je odredio Taluta za vladara" - reče im vjerovjesnik
njihov. - "Odakle da nam još on bude vladar kada smo mi preči od njega da
vladamo? Njemu ni veliko bogatstvo nije dato" - rekoše oni. - "Allah je njega
da vlada vama izabrao" - reče on - "i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga
obdario, a Allah daje vlast kome On hoće. Allah je neizmjerno dobar i On
zna sve."
* 248. "Znak njegove vlasti" - reče im vjerovjesnik njihov - "biće kovčeg
koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od
Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili.* To vam je,
zaista, dokaz, ako ste vjernici!"
* 249. I kad Talut vojsku izvede reče: "Allah će vas staviti na iskušenje
kraj jedne rijeke; onaj ko se napije iz nje - nije moj, a onaj ko se ne napije,
jedino ako šakom zahvati, moj je." I oni se, osim malo njih, napiše iz nje. I
kada je pređoše, on i oni koji su s njim vjerovali - povikaše: "Mi danas ne
možemo izići na kraj sa Džalutom i vojskom njegovom!" Ali oni koji su
tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: "Koliko su puta malobrojne
čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!" - A Allah je na strani
izdržljivih.
* 250. I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše:
"Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas
protiv naroda koji ne vjeruje!"
* 251. I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah
mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da
Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao - ali,
Allah je dobar svim svjetovima.
* 252. To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista,
poslanik!
* 253. Neke od tih poslanika odlikovali smo više nego druge. S nekima od
njih je Allah govorio, a neke je za više stepeni izdigao. A Isau, sinu
Merjeminu, jasne smo dokaze dali i Džibrilom ga podržali. Da je Allah htio,
ne bi se međusobno oni poslije njih ubijali, kad su im jasni dokazi već došli,
ali oni su se razišli; neki od njih su vjerovali, a neki su poricali. A da je Allah
htio, oni se ne bi međusobno ubijali, ali Allah radi ono što On želi.
* 254. O vjernici, udijelite dio od onoga čime vas Mi darujemo, prije nego
što dođe Dan kada neće biti ni otkupa, ni prijateljstva, ni posredništva! - A
nevjernici sami sebi čine nepravdu.
* 255. Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni
drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko
se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta
je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna - drugi znaju
samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvaća i nebesa i Zemlju i
Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!
24