Page 303 - Kuran
P. 303

* 14. Oni će stanovnici Dženneta biti, i u njemu će vječno boraviti, i to će
               im biti nagrada za ono što su radili.

                   * 15. Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro; majka
               njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci.
               A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne:
               "Gospodaru moj, dozvoli Mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si
               darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima
               ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan
               sam Tebi."

                   * 16. Eto, od takvih ćemo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko
               ružnih postupaka njihovih preći; od stanovnika Dženneta će oni biti, istinito
               obećanje koje im je dano ćemo ispuniti.

                   * 17. A onaj koji roditeljima svojim kaže: "Ih, što mi prijetite da ću biti
               oživljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" - a oni, zazivajući
               Allaha u pomoć, govore: "Teško tebi, vjeruj, Allahova prijetnja će se, doista,
               obistiniti!" On odgovara: "To su izmišljotine naroda drevnih!"
                   * 18. Na takvima se treba ispuniti Riječ rečena o narodima: džinima i
               ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, nastradali.

                   * 19. Za sve će biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih
               nagradi ili kazni za djela njihova - nepravda im se neće učiniti.
                   * 20. A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni:
               "Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima
               uživali, a danas sramnom patnjom bićete kažnjeni zato što ste se na Zemlji,
               bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili."
                   * 21. I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao - a
               bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja,
               zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!" -
                   * 22. oni su odgovarali: "Zar si nama došao da nas od božanstava naših
               odvratiš. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govoriš!" -

                   * 23. "Samo Allah zna kad će to biti!" - on bi govorio - "ja vam kazujem
               ono što mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao."
                   * 24. I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinama njihovim
               kretao, povikaše: "Ovaj nam oblak kišu donosi!" - "Ne, to je ono što ste
               požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi,
                   * 25. koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši." I ujutro su se vidjele samo
               nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni.
                   * 26. Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i
               razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni
               od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali - i sa svih strana ih je
               okružilo ono čemu su se ismijavali.




                                             298
   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308