Page 70 - Kuran

* 106. O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke
neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica,
koji nisu vaši - ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate,
zadržite ih poslije obavljenog namaza i neka se Allahom zakunu: "Mi
zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvu rođaku
i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili,
doista, grješnici."
* 107. A ako se dozna da su njih dvojica zgriješila, onda će njih zamijeniti
druga dvojica od onih kojima je šteta nanesena, i neka se Allahom zakunu:
"Naše zakletve su vjerodostojnije od zakletvi njihovih, mi se nismo krivo
zakleli, jer bismo tada, zaista, nepravedni bili."
* 108. Najlakše tako oni mogu izvršiti svjedočenje svoje onako kako treba,
i da se ne plaše da će njihove zakletve drugim zakletvama biti pobijene. I
bojte se Allah i slušajte! A Allah neće ukazati na Pravi put ljudima koji su
veliki grješnici.
* 109. Na Dan kada Allah sakupi poslanike i upita: "Da li su vam se
odazvali?" - oni će reći: “Mi ne znamo, jer samo Ti znaš sve tajne."
* 110. Kad Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje
prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u
bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i
Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice
napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada
si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom
Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti
jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali - povikali: ’Ovo
nije ništa drugo do prava vradžbina!’
* 111. I kada sam učenicima naredio: ’Vjerujte u Mene i Poslanika Moga!’
- oni su odgovorili: ’Vjerujemo, a Ti budi svjedok da smo mi muslimani’.”
* 112. A kada učenici rekoše: "O Isa, sine Merjemin, može li nam
Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on reče: "Bojte se Allaha ako ste
vjernici."
* 113. "Mi želimo" - rekoše oni - "da s nje jedemo i da naša srca budu
smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo
svjedoci."
* 114. Isa, sin Merjemin , reče: "O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s
neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo
Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!"
* 115. "Ja ću vam je spustiti" - reče Allah -"ali ću one među vama koji i
poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću
kazniti."
* 116. A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio
ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’" - on će

65