Page 47 - Jeremy Rifkin - Entropija, novi pogled na svijet
P. 47

naspram nedostupne ili vezane energije.






               Povećanje entropije, dakle, znači smanjenje „dostupne“ energije.
               Svaki put kada se nešto dogodi u prirodnom svetu, neka količina

               energije postaje nedostupna za budući rad.






               Ta nedostupna energija je suština zagađenja. Mnogi ljudi misle

               da je zagađenje nusproizvod proizvodnje. U stvari, zagađenje je

               zbir sve raspoložive energije u svetu koja je transformisana u

               nedostupnu energiju. Otpad je, dakle, rasipana energija.





               Pošto se, prema prvom zakonu, energija ne može ni stvoriti niti

               uništiti, već samo transformisati, a pošto se prema drugom

               zakonu može transformisati samo u jednom smeru — ka

               rasejanom stanju — zagađenje je samo drugo ime za entropiju;

               to jest, predstavlja meru nedostupne energije prisutne u sistemu.

               Sada se vratimo na Klausijusa, čoveka koji je smislio reč

               entropija. Klausijus je shvatio da u zatvorenom sistemu razlika u

               nivoima energije uvek teži da se izjednači. Svako ko je ikada

               izvadio vrući žarač iz vatre primetio je istu stvar koju je

               Klausijus pretvorio u zakon. Kada se usijani žarač ukloni iz

               vatre i stavi u vazduh, uskoro primećujemo da žarač počinje da

               se hladi, dok okolni vazduh počinje da se zagreva. To je zato što

               toplota uvek teče od toplijeg ka hladnijem telu. Konačno, nakon
   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52