Page 213 - Ilijada
P. 213

Homer: Ilijada



                              Dejfob kacigu sjajnu Askalafu trgne sa glave,
                              Ali Aresu brzom Merion nalični skoči
                              Te ga udari kopljem u mišicu oštrim - i zvekac!
         530                  Na zemlju cjevasti šljem iz ruku Dejfobu padne;
                              Poskoči iznovice Merion na jastreba nalik
                              Te on iz mišice ozgo izvuče Dejfobu koplje,
                              Pak se u jato svojih drugova povuče. A Polit,
                              Rođeni Dejfobov brat, po sredini pograbiv brata
         535                  Iz vreve zle ga ratne izvuče, dok ne dođe k brzim
                              Konjma, koji su bili ostragu za poljem bojnim,
                              Uz njih sjajna kola, upravljač stajaše kod njih.
                              Oni Dejfoba u grad odvezu, - od bola teško
                              Ječaše; krv mu je tekla iz ruke ranjene skoro.
         540                     Drugi se borahu ondje, i bijaše huk neutažljiv.
                              Tad na Kaletoru sina Afareja skoči Eneja.
                              Grkljan mu prereže kopljem (k Eneji okrenut bješe);
                              Na stranu glava mu klone, odleti mu i štit iz ruke
                              I šljem, dušogubna smrt oko njega svega se saspe.
         545                  Uto spazi Antiloh Toona gdje se odvrnu,
                              Pa ga zaletjev se rani, ods'ječe mu čitavu žilu,
                              Koja do vrata c'jela uz leđa idući teče;
                              Nju mu svu presiječe, natraške sruši se Toon
                              U prah i ruke on prijateljima milima pruži.
         550                  Skoči Antiloh i stane sa pleći mu oružje skidat
                              Sve se ogledajući. Trojanci koji odakle
                              Opkole njega i u štit u blistavi stanu ga gađat,
                              Ali u nježno t'jelo ne mogoše nikako mjedi
                              Nemile zabost, jer bog Posidon zemljotresac sina
                                                                      25
         555                  Branjaše Nestorova u gomili onoj strijela.
                              Nije dušmanima bio daleko, već med njima sveđ se
                              Vrtio, koplje mu nije na miru bilo, već njime
                              Jednako mahaše vrlo, te treslo se, a on u duši
                              Gledaše, kako će koga pogodit, il' na njeg navalit.
         560                     Ali u vrevi onoj Adamas, Asijev sinak,
                              Spazi, kud smjera Antiloh, i u štit baš po sredini
                              Udri izbliza navaliv, al' mrkih kosa Posidon
                              Otupi njemu oštrice ne dajuć mu ubiti onog.
                              Ko ožeženi kolac u štitu Antiloha osta
         565                  Dio jedan od koplja, na zemlji ostade drugi.
                              Od smrti bježeć Adamas med drugove utekne guste,
                              Ali ga stigne Merion, kad uzmicaše, i kopljem
                              Rani ga između pupka i između sramnoga mjesta,
                              Gdjeno najgora smrt jadnicima smrtnima biva.
         570                  Tu mu se koplje zabode, pod njime padne Adamas
                              Te se bacati stane ko junac, koga u gori

               25  554-555. Posidon brani Antiloha, sina Nestorova, unuka Nelejeva, a Nelej je sin Posidonov, kako se
               vidi iz Odiseje, pjev. 14., st. 240-256.; dakle je Antiloh praunuk Posidonu.


                                                                                                       213
   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218