Page 211 - Ilijada
P. 211

Homer: Ilijada



                              Onda ustavi Ares siloviti polet od koplja,
         445                  A Idomenej se prodre i sebe pohvali veleć:
                              "Dejfobe, da li mi računamo pravo Ahejci
                              Trojicu ubiv  za jednog? Ta sam si se hvalio sada,
                                          19
                              Budalo! Nego meni nasuprot stanider sada,
                              Da vidiš, kakav Zeusov potomak dolazim amo;
         450                  Zeus je Minosa prvog porodio, Kreti čuvara,
                              Minos je rodio pak nezazornog Deukaliona,
                              A taj je rodio mene, da ljudima mnogima vladam
                              U kretskoj širokoj zemlji; a amo dovezle me lađe
                              Na zlo tebi i ocu i ostalom narodu trojskom."
         455                     Reče, a Dejfob stane u duši misliti dvoje:
                              Bi li uzmakavši natrag od Trojaca junačkih kojeg
                              Za druga uzeo sebi, il' sam da pokuša sreću
                              I misleć tako smisli, korisnije da će mu biti:
                              Da po Eneju pođe. U vojsci ga nađe gdje stoji
         460                  Zadnji, jer se je udilj na Prijama srdio divnog,
                              Što med junacima njega junaka častio nije.
                              Dejfob pristupi k njemu i reče mu krilate r'ječi:
                              "Enejo, svjetniče ti o trojanski, sada ti valja
                              Zetovo  tijelo branit, imadeš li za rodom tuge.
                                     20
         465                  Nego hajdemo branit Alkatoja, koji je tebe,
                              Zet budući malog othranio u kući svojoj,
                              Kopljanik slavni je njeg Idomenej ubio sada."
                                 Tako mu reče i gane u grudma mu srce, - poleti
                              Na Idomeneja tada Eneja boja veoma
         470                  Željan. Al' onoga strah ne uhvati kao dječaka,
                              Nego ostane stalan ko vepar gdje u planini,
                              Koji se u snagu uzda, te gomilu veliku ljudi
                              Čeka na samotnu mjestu, a leđa sve mu se ježe,
                              Oči njegove ognjem sijevaju, i zube brusi
         475                  Nakan da brani sebe od pasa i od lovaca:
                              Tako počeka tad Idomenej, kopljanik slavni,
                              Brzog bojnika Eneju i povikne svoje drugare
                              Videć Afareja, videć Askalafa, Dejpira jošte,
                              Ratnim bukačem Antilohu on i Merionu vikne;
         480                  Ove je hrabreći njih govorio krilate r'ječi:
                              "Ovamo, druzi, i sama ded branite mene; veoma
                              Ja se Eneje bojim brzića, što dolazi na me,
                              Koji je vrlo jak u borbi junake ubijat.
                              On je svoje dobi u cv'jetu, u najjačoj snazi.
         485                  Kakva smo srca, ej da smo vršnjaci nas dva, tad brzo






               19  447. "trojicu ubiv", tj. Otrioneja, Asija, Alkatoja, - "za jednog", tj. za Hipsenora.
               20  464-466. Ovdje "zet" znači: sestrin muž, vidi u 5. pjev., st. 474.


                                                                                                       211
   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216