Page 293 - Ilijada
P. 293

Homer: Ilijada



                              Nije usudio skočit i borit se, mrca da otme.
         735                     Tako su iz boja oni mrtvaca nosili krepko
                              K lađama prostranima, a borba je ljuta ostragu
                              Bjesnjela kao oganj, što buknuv iznebuha pali
                              Ljudima grad, te kuća u velikome plamenu
                              Nestaje, jerbo u oganj silovita vjetrina duše:
         740                  Tako od kopljanika i konja urnebes onu
                              Dvojicu pratio je neprestano, dokle su išli.
                              Kao što kada vuku mazgovi velikom snagom
                              Opasani il' brvno il' kakovo drvo lađeno
                              S brda gredovitom stazom, - mazgovi se jednako žure,
         745                  Od muke srce u njih i od znoja jednako slabi:
                              Tako su nosili oni mrtvaca krepko. Ostragu
                              Ajasa dva su Trojance uzbijala, ko što brežuljak
                              Ustavlja vodu šumovit daleko se u ravan šireć.
                              On i valove jake silovitih ustavlja r'jeka,
         750                  On i odbija sve i na tijek navraća ravan.
                              Njega ni te rijeke podroniti ne mogu tekuć:
                              Tako su Ajasa dva ostragu odbijala nasrt
                              Trojanski, ali oni slijediše, a đva junaka
                              Najvećma: sin Anhisov Eneja i sv'jetli Hektor.
         755                  Kao što kada oblak čvorkova ide il' čavki,
                              Glasno cikću, kad spaze sokola već iz daleka,
                              Njega, koji nosi poklaće pticama sitnim:
                              Tako ahejski sini od Hektora i od Eneje
                              Uzmičuć ciktahu glasno i borbu smetahu s uma.
         760                  Mnogo je oružja krasnog Argejcima okolo jarka,
                              Kada su bježali, palo, al' prestanka ne bješe boju.



































                                                                                                       293
   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298