Page 296 - Ilijada
P. 296

Homer: Ilijada



                              Oko Ahileja brzog mirmidonski brodovi bili.
          70                  Teško je jeco Ahilej, kad k njemu gospođa majka
                              Stupi i zakukav, ljuto sinovlju rukama glavu
                              Hvati i ridajuć ove progovori krilate r'ječi:
                              "Sinko, što plačeš, i tuga u duši kakva te snađe?
                              Reci, ne taji, ta tebi je Zeus izvršio ono,
          75                  Što si ga molio prije, spram njega digavši ruke,
                              U stisci da bi se našli Ahejci uz ktme lađene
                              Videći, da su bez tebe, da nemilu muku pretrpe."
                                 Sin brzonogi njoj odgovori jecajuć teško:
                              "Majko, zac'jelo je to mi izvršio olimpski Zeus-bog,
          80                  Ali kakvo mi od tog veselje, kad mi Patroklo
                              Pogibe mili? od sviju drugova častih ga više,
                              Koliko glavu svoju; izgubih ga, Hektor ga ubi,
                              Oružje, - da je divota, - sa njega golemo skide,
                              Lijepo, kojim su darom darivali Peleja bozi
          85                  Onoga dana, kad tebe za ženu smrtniku daše.
                              Ej da si s boginjama sa morskim ostala ondje
                              I da je uzeo Pelej za ženu smrtnicu kakvu!
                              A sad golemu žalost pretrpjeti i ti imadeš
                              U srcu za sinom mrtvim, jer njega dočekat nećeš,
          90                  Da se povrati kući, kad srce ne veli ni meni
                              Živjeti dulje i biti med ljudima, ako li Hektor
                              Ne pusti dušu prvi  od mojega pogođen koplja,
                                                4
                              I tim ne plati smrt Patrokla, Menetiju sina."
                                 Lijući suze njemu odgovori Tetida zatim:
          95                  "Bit ćeš, o sine moj, kratkovječan, kako i veliš,
                              Jer iza Hektora odmah i tebe čeka sudbina."
                                 Tad njoj ozlovoljen vrlo Ahilej odgovori brzi:
                              "Da mi je umrijet odmah, kad nije mi suđeno bilo
                              Svog ubijenog branit drugara, koji daleko
         100                  Od doma očinskog pade, a mene mu ne bi, da budem
                              Branič mu od smrti pr'jeke! A sada mi povratka više
                              U zemlju očinsku nema, Patrokla spasao n'jesam
                              Niti ostale druge, što mnogo ih pogubi Hektor,
                              Nego kod lađa sjedim zemaljsko zaludno breme,
         105                  Takav, kakav Ahejac mjedenhalja nije u boju
                              Nikoji, a u riječi junaci drugi su bolji;
                              Tako između ljudi i bogova nestalo svađe
                              I gnjeva, što u žestinu i mudra čovjeka vodi!
                              Od meda, koji teče niz usta, mnogo je slađi
         110                  Gnjev i kakono dim u grudima ljudskim se diže;
                              Tako junacima kralj Agamemnon razgnjevi mene,
                              Nego pustimo to, nek bješe, iako smo jadni,
                              Na silu srce u grudma zatomimo svoje.

               4  92. "prvi"; tj. i drugi će Trojanci pasti kad ja uđem u boj, a Hektor prvi; nema se uzeti u doslovnom
               smislu, nego kao da je rečeno: među prvima.


                                                                                                       296
   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301