Page 30 - Kuran
P. 30

* 256. U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude!
               Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu,
               koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i zna.
                   * 257. Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo,
               a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na
               tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.
                   * 258. Zar nisi čuo za onoga koji se sa Ibrahimom o njegovu Gospodaru
               prepirao, onda kada mu je Allah carstvo dao? Kad Ibrahim reče: "Gospodar
               moj je Onaj koji život i smrt daje"- on odgovori: "Ja dajem život i smrt!"* -
               "Allah čini da Sunce izlazi sa istoka" - reče Ibrahim - "pa učini ti da grane sa
               zapada!" I nevjernik se zbuni. - A Allah silnicima neće ukazati na Pravi put.
                   * 259. Ili za onoga koji je prolazeći pored jednog do temelja porušenog
               grada, povikao: "Kako će Allah oživiti ove što su pomrli?" I Allah učini te on
               umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga oživi i zapita: "Koliko si ostao?"
               - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" - reče On - "ostao si stotinu godina.
               Pogledaj jelo svoje i piće svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca
               svoga - da te učinim dokazom ljudima - a pogledaj i kosti - vidi kako ih
               sastavljamo, a onda ih mesom oblažemo." I kad njemu bi jasno, on povika:
               "Ja znam da Allah sve može!"
                   * 260. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako mrtve
               oživljuješ!" - On reče: "Zar ne vjeruješ?" - "Vjerujem" - odgovori on - "ali
               bih da mi se srce smiri." - "Uzmi četiri ptice" - reče On - "i isijeci ih, pa
               pojedine komade njihove stavi na razne brežuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti
               doći. Znaj da je Allah silan i mudar."
                   * 261. Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji
               posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. -
               A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.
                   * 262. One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što
               potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara
               njihova - ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.

                   * 263. Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od milostinje koju prati
               vrijeđanje. - A Allah nije ni o kome ovisan i blag je.
                   * 264. O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama,
               kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne
               vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom
               kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za
               ono što su uradili. - A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na Pravi
               put.
                   * 265. Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i
               da im to postane navika - liče vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša,
               pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. A Allah
               dobro vidi ono što vi radite.



                                             25
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35