Page 10 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu
P. 10

Neki mali dječak jednom je napisao pismo Bogu. Njegova je
               majka bila bolesna, a otac mrtav pa oni nisu imali novca. Zato je
               molio Boga da mu pošalje pedeset rupija. Kad je pismo stiglo na
               poštu, službenici su bili u nedoumici što da rade s njim, kamo ga
               poslati?  Bilo je adresirano jednostavno  na Boga. Zato  su ga
               otvorili. Bilo im je žao malog dječaka pa su odlučili skupiti nešto
               novca i poslati mu ga. To su i učinili. Dječak je tražio pedeset
               rupija, ali oni su mogli skupiti samo četrdeset. Stiglo je i drugo
               pismo adresirano na Boga. Dječak je pisao: "Dragi Bože, molim
               Te, kad mi sljedeći puta šalješ novce, pošalji ih direktno na mene,
               nemoj   ih   slati   preko   pošte.   Oni   su   zadržali   deset   rupija   za
               poštarinu."
                 Bilo bi teško da netko nema ime. Premda nitko doista nema ime,
               ono je prekrasna i korisna fikcija. Ime je potrebno da bi vas drugi
               mogli identificirati, ja vam je potreban da se možete predstaviti.
               Ali sve je to samo fikcija. Spustite li se duboko u sebe, otkrit ćete
               da je ime nestalo, ideja o ja je nestala. Ostalo je samo čisto
               postojanje, čista svijest.
               A to postojanje nije nešto odvojeno, ono nije ni vaše ni moje, to
               postojanje pripada svima. Stijene, rijeke, planine i drveće, sve je
               njime   obuhvaćeno.   Sto   se   dublje   spuštate   u   sebe,   sve   više
               otkrivate da osobe ne postoje, da pojedinci ne postoje. Ono što
               postoji je čista univerzalnost. Na izvanjskoj razini mi imamo ime,
               ego, identitet. Kad se s te razine spustimo prema središtu, svi ti
               identiteti nestaju. Ego je samo korisna fikcija. Koristite ga, ali ne
               dopustite da vas zavede. (4)
                                             Knjiga mudrosti, Poglavlje 16   11


               Funkcioniramo li mi uvijek kroz ego, ili postoje trenuci kad
               smo bez njega?
                 Budući da je ego fikcija, postoje trenuci kad smo bez njega.
               Budući   da   je   on   fikcija,   on   može   postojati   samo   ako   ga
               podržavate. Fikciji je potrebno snažno podržavanje. Istini ono
               nije potrebno, u tome leži ljepota istine. Ali fikcija? Morate je
               stalno stvarati da je tu i tamo potaknete, jer ona neprestano tone.
               Dok je uspijete potaknuti na jednoj strani, ona potone na drugoj.

                                              9
   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15