Page 7 - Rajneesh Osho - Knjiga o Egu

stopala kao dar. Nijedan sin nije to nikad prije učinio za svoju
majku. Bilo je posve jedinstveno to što je on želio učiniti.
No osjećao se bespomoćno, okružen najboljim liječnicima. Svi su
mu govorili: "Ne možeš preživjeti. Ovo putovanje od dvadeset
četiri sata će te ubiti. Bolje da se odmoriš ovdje, možda još
postoji nada. Ali ne miči se! Nemaš mnogo prilike ni odmoriti se
- ti već toneš. Ti si sve bliže, ali ne svom domu, nego svojoj
smrti, ne svom dom, već svom grobu.
A mi ti ne možemo pomoći. Mi možemo izliječiti bolest, ali ne i
smrt. A kod tebe nije u pitanju bolest. Ti si kao ispražnjena
puška. U trideset tri godine potrošio si svu svoju životnu energiju,
boreći se s raznim narodima. Potrošio si svoj život. Ne, ne radi se
o bolesti, jednostavno je potrošena tvoja životna energija, a
potrošena je uzalud."
Aleksandar je bio vrlo inteligentan čovjek. Bio je učenik velikog
logičara i filozofa Aristotela. Aristotel je bio njegov privatni
odgojitelj. No Aleksandar je umro prije nego što je stigao u svoj
glavni grad. Prije smrti naredio je svom glavnom zapovjedniku:
"Ovo je moja posljednja volja i mora biti ispunjena." Koja je bila
njegova zadnja želja? Bila je vrlo čudna. Evo je: "Kad budete
nosili na groblje kovčeg s mojim mrtvim tijelom, moraju obje
moje ruke izvirivati iz kovčega."
Glavni zapovjednik je pitao: "Kakva je to želja? Ruke se uvijek
drže u kovčegu. Nitko nije nikad čuo da se na groblje nosi kovčeg
s rukama koje vire iz njega." Aleksandar je odgovorio: "Nemam
više dovoljno daha da ti to objasnim. Ali ukratko, želim pokazati
svijetu da odlazim praznih ruku. Mislio sam da sam postajao sve
bogatiji i veći. Ali zapravo postajao sam sve siromašniji. Kad sam
se rodio, došao sam na svijet stisnutih pesnica, kao da sam nešto
u njima držao. Sada, u času smrti, ne mogu otići stisnutih ruku."
Da biste držali stisnute pesnice, potreban je život, energija. Ni
jedan mrtav čovjek ne može držati stisnute ruke. Tko će ih
stisnuti? Mrtav čovjek više nije tu, sva njegova energija je nestala
- ruke se same otvaraju.
"Neka svi znaju da Aleksandar Veliki umire praznih ruku, kao
pravi prosjak." Ali ne vidim da je itko išta naučio od tih praznih

6